@stil
Ja sam razgovarao sa nekim našim fizičarima i astronomima, uključujući i neke akademike i nisam primetio da se u Hokinga kunu kao u neki naučni autoritet. On je poznat kao pisac naučno-popularne literature, a ne kao neki veliki naučnik. Šta je on fundamentalno otkrio što je danas prihvaćeno u nauci? Najpoznatiji je po tzv. Hokingovom isparavanju crnih rupa, koje niti ima uporište u prihvaćenim naučnim teorijama (jer nijedna takva ne obuhvata gravitaciju po opštoj relativnosti + Hajnzerbegove relaije neodređenosti, što se koristi u izvođenju, tj. ne zna se da li postoji veza između toga i kakva), niti u astronomskim posmatranjima, dakle, niti teorijsko, niti empirijsko. To je zasad samo razmišljanje jednog čoveka. Osim toga, Hoking je poznat kao čovek koji menja pogled na svet kao čarape čim ga eksperimenti demantuju, a to se do sada dešavalo mnogo puta.
Za razliku od toga, niko ozbiljan ne osporava naučni autoritet Isaka Njutna, Čarlsa Darvina, Alberta Ajnštajna i Kurta Gedela, koje sam naveo. Zna se za njihove konkretne fundamentalne doprinose na kojima počiva savremena nauka. Da si mi naveo stavove Ričarda Fejmana (jedan od autora teorije kvantovanih polja) ili Stivena Vajnberga (zaslužan je za standardni model) ili nekih drugih velikana nauke, pa da članak uzmem u ozbiljno razmatranje.
Postojanje Boga jednostavno nije falsificibilno, tako da to nema nikakve veze sa obrazovanjem. Barem na najvišim lestvicama, gde se radi o ljudima koji nauku zaista razumeju. Pojmom Boga se uvode superjake aksiome da postoji neko ko je svemoguć i nedokučiv. To znači da šta god da se desi pod bilo kojim okolnostima, to se može pripisati Bogu, a ako je u pitanju nešto za šta ne možemo da objasnimo zašto je Bog to uradio, imamo aksiomu nedokučivosti. Jasno je da naučne teorije koje pretenduju na falsificibilnost ne mogu da uključuju takav pojam. Ali, to takođe znači da se nikakvim instrumentima ne može ustanoviti prisustvo/neprisustvo Boga. Dakle, svi koji misle da se naučno može ustanoviti da Bog postoji se zanose.
Da, naučno se može "dokazati" da Boga nema, po principu jednostavnosti. Ako Bog već ne figuriše ni u jednoj jednačini, onda se on odbacuje kao suvišan, jer se od dve teorije koje sa istim uspehom objašnjavaju isti skup eksperimenata prihvata jednostavnija. Međutim, to je izvan okvira relevantnosti naučnog metoda, tako da je nebitno kakav je rezultat dobijen na izlazu. Naučni metod je relevantan u pitanjima o nečemu što je makar u principu merljivo (makar bilo i praktično nemerljivo), što se može obrazložiti i to je objašnjenje zašto smo uspešni u pravljenju aviona koji lete i kompjutera koji rade, ali pitanje postojanja Boga je izvan tog opsega.
Nije bitno koji su zaključci izvučeni, već kako se do njih došlo.