Prodavac, zaposleni, je fakticki najmanje kriv u celoj situaciji. Mada, na primer u Nemackoj bi i on bio identicno kriv, jer ne zna sta prodaje.
Sistem je izgleda takav kod nas, da mozes da prodajes sve i svasta, a o malo toga da imas pojma. A za to su vecinom gazde krive. Jer ne vrse obuku zaposlenih prodavaca, za odredjenu vrste robe.
Pogledajte primer Nemackih ili Azijskih prodavnica. Ili vecinu zapadnih prodavnica koje ozbiljno rade. Bez obzira da li su to veliki mega-marketi ili specijalizovane prodavnice. Imaju departmane, iliti odvojene sklopove prodavnica, koji prodaju odredjenu vrstu robe i za svaki taj departman je zaduzen odredjen prodavac, koji samo o tom delu vodi racuna. I o tom svom delu on mora sve da zna. I koliko robe ima na rafovima, i koje robe, i da se razume u tu robu detaljno. Ako prodaje audio uredjaje na svom odelu, njega ne zanima odel gde je kozmetika, i o kozmetici ne mora nista da zna ( samo uopste u stvari, da bi znao kupcu da kaze kome da se obrati na odelu za kozmetiku ako njega pita), ali zato o svom odelu mora da zna sve. I dobio je obuku na pocetku o svom odelu i o proizvodima i posle gazda ima pravo njega da krivi ako nesto nije dobro uradio ili nije pravilno uputio kupca. Tako radi gazda, koji pravilno rasporeduje posao, po meni.
I kod nas, ruku na srce, postoje odeli, ali da li im zaposleni znaju svoj posao, to je pitanje.
Tako da u slucaju naajs-a, treba sefa u'vatiti za usi i odrzati mu lekciju, zasto njegov radnik ne zna sve o proizvodima koje prodaje. Ako i nije znao konkretnu informaciju, radnja mora da ima pristup internetu da proveri specifikacije. Ili neko strucno tehnicko lice, koje vodi racuna o tom odelu.
p.s. ja sam jos 1990.-e bio u Singapuru u soping sverc turi, i video kako Azijci prilaze poslu prodaje. Znaci, prodavac je znao sve o odredjenoj kameri, sve o odredjenoj tehnickoj robi koja se nalazi na njegovom odelu, i nije bilo sanse da ne saznam sve. Lomili su se da mi daju sve informacije koje sam trazio. Bio je spreman i telefonom da zove uvoznika ili drugu radnju, ako nesto nije bio siguran. A zasto? Pa zato sto je placen bio vecinom od procenta prodate robe na svom odelu. Mali deo je imao fiksan, a veci deo od procenta. Nije ni morao gazda mnogo da mu sugerise.
U Nemackoj, suprotno, bez obzira sto su mozda placeni delom od procenta, gazda itekako sugerise i trazi znanje od prodavca.
Ja razumem kad lazarovm kaze, da se kod nas dosta njih istresa po prodavcu zbog neke svoje frustracije i nadje pri kupovini priliku da izbaci bes zbog svog zivota, ali toga nema na zapadu. Ili bar ima minimalno. Tamo, ako prodavac ne usluzi kupca kako treba, ovaj se samo okrene i trazi dalje. Jos na sve to, prodavac ne treba samo da bude usluzan u takvom sistemu, nego i maltene marketinski strucnjak, koji ce kupca da animira da bas kod njega kupi taj proizvod.