Citat:
A zasto bi tacno poslodavci trebali biti toliko zasticeni i oslobodjeni obaveza u odnosu na radnika?
Zaštićeni od čega ??? Pa poslodavcu je totalno svejedno ko će da plaća poreze i doprinose, jer on ima u glavi bruto cifru (znači sa svim uračunatim dažbinama) koju može da odvoji za to radno mesto i to je to. A da li će kompletnu cifru da uplati radniku na račun ili će deo da uplati radniku, a deo poreskoj, njemu ne čini nikakvu razliku, osim što eto treba da potpiše dva naloga umesto jednog. Moš misliti koji je to posao.
Citat:
Ideja ti ima smisla samo kad pricamo o obrazovanijem i svesnijem delu stanovnistva koji znaju kako funkcionise zdravstveno i penziono osiguranje, cisto sumnjam da obicni sljakeri znaju sta u tom slucaju treba da se radi, a mislim i da ne treba da znaju, bar je danas civilizacija dovoljno napredovala da obicnom gradjaninu obezbedi odredjene stvari bez njegovog ucesca, bas kao sto su zdravstveno i penziono osiguranje.
Pa dobro, ali zašto bi to trebalo da bude na leđima poslodavca ? Radnik uvek može da se obrazuje ili ako ga mrzi, da unajmi finansijskog savetnika koji će mu reći šta i gde treba da uplati, kao i šta mora, a šta ne mora da uplaćuje. Ako nema novca za to, tu može da uskoči država i da obezbedi besplatnog javnog finansijskog savetnika, kao što sada obezbeđuje besplatnu pravnu pomoć onima koji ne mogu da priušte advokata, a treba im. Poenta je da građani svakako treba da prihvate odgovornost za sebe i svoj život i da počnu sami donositi neke odluke, a ne da umesto njih odlučuju firme i države, a onda se bune što im u životu ne ide onako kako oni hoće i žele. Pa ne može ti biti onako kako želiš, ako sve odluke o tome prepuštaš drugima. Meni sa barem više dopada ideja da sam odlučim da li ću da plaćam životno osiguranje i uplaćujem u privatni penzioni fond i da sam odlučim koliko ću para ulagati u starost, umesto da sam obavezan da uplaćujem u piramidalnu šemu zvanu penziono osiguranje i to onoliko koliko država odredi da treba.
Citat:
Osim toga pricas kako neko sam treba da odluci kako i koliko ce da placa porez?? Porez je unapred odredjena stvar, nema tu nikakvog odlucivanja, zasto bi radnik trebalo o tome da razmislja?
Možda se nisam dobro izrazio. naravno da je porez unapred određen. Nego sam mislio na to da radnik sam odluči da li će da plaća porez ili da radi utaju poreza i rizikuje zakonske kazne koje idu uz to. Možda će neko reći "Pa onda gomila njih ne bi plaćala porez", ali i sada gomila njih radi na crno i takođe ne plaća porez. Ovako barem firme ne bi imale interesa da primaju radnike na crno, pa bi se znalo ko je zaposlen, a ko nije i ko koliki porez treba da plati, a ovako se ne zna ništa.
Citat:
Neko vodi firmu, zaposljava radnike, ubire neki profit - naravno da je on taj koji treba da misli o tim stvarima, a ne nekakav radnik. Samo onaj ko radi samostalno i ima svoju firmu treba da razmislja o tim stvarima.
Netačno. Radnik je taj koji bi trebalo da misli o stvarima koji se tiču njega ili bi barem trebalo da se tiču, kao što je na primer koliko i na koji način želi da ulaže u starost, čime i kako želi da se osigura, da li će osigurati život, imovinu, da li će ulagati u privatni penzioni fond i koliko ili će jednostavno štedeti u banci. A firma treba da misli o tome kako da nađe klijente, poslove projekte, kako da organizuje posao, šta treba nabaviti od kancelarijskog materijala, vozila, sirovina i slično, kako da optimizuje troškove (u šta spadaju struja, voda, telefoni, kirija, ali i plate), jednom rečju kako da ostvari najveći mogući profit. Pored svega toga, poslodavcu je najmanji problem da od bruto plate (koja je jedino bitna za firmu u svakom slučaju) uplati poreze i doprinose državi, a ostatak da radniku. Kao što rekoh ranije, to je potpisivanje jednog naloga više ili da kažemo 10 sekundi izgubljenog vremena. Da li stvarno misliš da to bilo kom poslodavcu predstavlja neki problem ?
Citat:
Pravila su jednostavna, radis za drugog - on vodi racuna o tim stvarima, radis za sebe - sam uplacujes poreze i doprinose. Nema trece kombinacije.
Pa poslodavac svakako već uplaćuje to za sebe. A da li će pored toga da uplaćuje i radniku, njemu je svejedno.
Citat:
Tacno je da je nas fond upropasten ali samo zato sto je drzava
uzimala od njega kad god su joj bile potrebne pare umesto da ga cuva , a ne zbog kako mislis krivo postavljenog sistema.
Nisam rekao da je sistem krivo postavljen. U vreme kada je taj sistem napravljen, on je bio sasvim ok, jer je tada mnogo manje ljudi doživljavalo starost (bilo je više ratova, više neizlečivih bolesti, itd.), a sa druge strane bilo je više mladih, radno-sposobnih ljudi, jer je bio veći prirodni priraštaj. Međutim, danas kada više ljudi doživljava starost, kada je životni vek povećan, a istovremeno se smanjuje broj mladih radno-sposobnih ljudi jer je manji prirodni priraštaj (što je pogotovo karakteristično za razvijene zemlje), taj sistem pokazuje svoje mane. Jednostavno, takav sistem ne može da funkcioniše ako ima više onih koji dobijaju pare iz budžeta od onih koji ga pune. To je aksiom. Danas to još nije toliko drastično, jer još uvek može da se nakupi dovoljno para da taj sistem koliko toliko funkcioniše, ali za 10-20, možda 30 godina, većina zemalja neće moći da odražava taj sistem, koliko god bila jaka ekonomski. Rešenje je da svako za sebe uštedi koliko misli da će mu trebati kada ostari. Gledaj to ovako, ti danas moraš, pa moraš da ulažeš u penzioni fond, a nećeš videti ni delić tog novca koji si uplatio. Nije li onda bolje da taj iznos koji bi platio državi, lepo oročiš u nekoj banci pod kamatu i onda kada dođe vreme da ne možeš više da radiš, imaš ušteđenu pristojnu sumu od koje ćeš da živiš. naravno, problem jeste što mnogi ljudi ne bi razmišljali o starosti, pa verovatno ne bi štedeli, ali to se rešava edukacijom.
Citat:
U nijednoj evropskoj drzavi neces videti da se teret doprinosa prebacuje na radnike, to nije zdravo
iz razloga sto mozes dospeti u sitauaciju da ti isti radnici ne vode racuna o svojoj starosti
pa ces za 20-30 godina imati masu ljudi , zapravo stotine hiljada ljudi gladnih i besnih
i eto ti opet neke revolucije u najlblazem smislu. Bez obzira ko ce biti kriv u ovoj situaciji
ona opet nece biti resena bez drzavne intervencije, znaci opet na isto samo sto ovaj
put pare koje su trebale da budu u fondovima sada ce se sisati iz dzepova obaveznika.
Pa kao što rekoh, to se rešava edukacijom. Ili misliš da raja treba celog života da ostane neobrazovana i da se oslanja na državu da joj reši sve probleme i misli na svačiju starost. Možda ja gledam na to utopistički, ali idealno bi bilo da je država samo servis građana koja treba da olakša neke grupne radove... recimo izgradnju puteva, infrastrukture, izdavanje dokumenata (lične karte, pasoši, vozačke dozvole...), organizuje efikasno sudstvo, obezbedi zaštitu svih građana, obezbedi socijalnu pomoć za one ugrožene kojima socijalna pomoć zaista i treba i sve ono što građani teško mogu sami da organizuju. Dok bi sa druge strane, sve individualne stvari kao što je briga o starosti, štednja, plaćanje poreza, osiguranje... trebalo da bude na leđima svakog pojedinca, jer valjda pojedinac najbolje zna šta on sam želi od života, šta očekuje u starosti, kakve su mu želje i ambicije i slično.
Citat:
Cistih sistema u Evropi nema vec je to mesavina u kombinaciji sa privatnim fondovima
koji bi trebal da samo pruze podrsku drzavnim fondovima ili fondovima osiguranika.
Opet ponavljam zlosutni trzisni model koji ovde prizivate a koji se odnosi na to
da radnik sam uplacuje doprinose ako to zeli postoji samo u SAD i nigde vise, valjda to
govori o tome koliko je to popularan model a i odrziv jer zapamtite ova ekonomska kriza
je uvezena i nastala u takvom savrsenom sistemu kao sto je SAD.
Možda sada, ali za za 2-3 decenije taj sistem će postati neodrživ. Hebi ga, kada na jednog zaposlenog bude dolazilo desetak penzionera, pitaću tog penzionera kako će da živi sa desetinom iznosa koje uplaćuje jedan zaposleni na ime doprinosa. Uzmi pa sračunaj. Evo uzmimo neku stabilnu i razvijenu ekonomiju za primer koja nema mnogo mesta za rast. Nek je sada prosečna plata 3.000 evra, dažbine oko 40%, što znači da 1.200 evra ide u budžet. Ajde da kažemo da sav taj novac ide u penzioni fond (a ne ide). nek prosečna plata za 20-30 godina u istoj zemlji bude 3.500 evra, što je i više nego optimistično, to znači da će 1.400 evra ići na dažbine. Opet da kažemo da sav taj novac ide u penzioni fond (a ne ide), to znači da će svaki penzioner dobijati 140 evra mesečno. Dakle, celog života je uplaćivao 1200 evra mesečno, a sada za isti period dobija 140 evra. Skoro 10 puta manje. Pa sad, šta znam, nisam matematičar, ali onako iz nekog laičkog ugla, rekao bih da je bolje deo tog novca uložiti u životno osiguranje, oričiti u banci ili na kraju krajeva čuvati u slamarici. Istina, neće sav novac biti bačen... nešto će otići na puteve, infrastrukturu, druge servise... ali opet, da li zaista misliš da neko mže da preživi sa 140 evra mesečno u zemlji u kojoj je prosečna plata 3.000 evra. Ja mislim da nema šanse, osim ako nije dodatno štedeo za starost.
-Odracuonogakomijedrpiorazmaknicu.
-Ne rxdi mi txstxturx, kxd god hocu dx
ukucxm "x" onx ukucx "x".
-Ko kaaz e da ja neuummem da kuuca
m.
-Piše "Insert disk 3", a jedva sam i ova
dva ugurao u drajv
-Postoje samo dve osobe kojima
verujem, jedna sam ja, a druga nisi ti