Ono što se nauči pri pukoj igri u radioamaterskom svetu jeste veoma korisno za proširivanje znanja u poljima elektronike, kao i u obradi signala, ali i u sticanju iskustva u stručnoj saradnji sa kolegama.
Radio amaterizam ovih dana je otprilike kao američki CB radio... jedno vreme korišćen od strane jedne grupe ljudi, zatim su ga bukvalno svi koristili, a sada se vratio u ruke onih kojima je bio potreban i kojima je bio zanimljiv. Postignuća u računarskom svetu, dostupnost
GPS tehnologije i pristupačnost
javnim satelitskim mapama omogućavaju mnogo bolje eksperimente sa radio komunikacijama,
packet radio komunikacijama, eksperimentima sa triangulacijom i lociranjem, pa čak i radio astronomijom i sl. Tu je
SDR,
Radio over IP,
D-Star (pogledajte ko je osmislio ovo, nije ni čudo kada Japanci imaju toliko radio amatera), i mnogi drugi. U specifičnim granama, i kod onih sa malo više sredstava, postalo je popularno konstruisanje
CubeSat konfiguracija... za one sa plićim džepovima a isto žele da prismrde granici Zemlje i svemira, tu su eksperimenti sa
weather balonima. I dalje
ISS redovno komunicira sa radio amaterima širom Zemlje. Ni mobilna telefonija nije pobegla iz ruku amatera i entuzijasta-hakera, tu je
OpenBTS. O bežičnim WiFi mrežama da ni ne govorim... Sve ovo pripada u jednom domenu.
Samo zato što nema svaka baba i deda po ručnu radio stanicu za međusobne vruće razgovore, i što je svako nabavio DECT telefone pa se ne mogu prisluškivati razgovori tek tako, ne znači da je radioamaterizam mrtav... to samo znači da se promenio. To što naši radioamaterski savezi baš nisu u toku, i što je nauka i istraživanje za naše školstvo misaona imenica, to je za neku drugu priču... u međuvremenu, sve što ima zemlju, namotaj i antenu, i koristi se u svrhe nauke, učenja i propagiranja tehnologije, to je radioamaterizam.
A man is smart. People are stupid.