Sto ljudi - sto ćudi.
Do Grčke i Soluna mogu da vozim "žmureći". Posle, samo "provirim na jedno oko", dal' da skrenem prema Halkidikiju, ili Kavali, ili Atini, ili Krfu. Do Budimpešte isto "žmureći", a onda posle Gyora malo "provirim na jedno oko" da vidim 'oću li za Beč ili za Bratislavu i Prag. Do Slovenije preko Hrvatske, opet isto. Ne treba ni karta, a kamoli GPS. Ja prosto ne mogu da zamislim situaciju gde bi mi na putu zatrebao GPS.
E, kad se uđe u nepoznati grad, a treba stići na željenu adresu, tu je GPS "majka". Koristim ga nEkad čak i po Beogradu.
OTPOR blokadi ulica, OTPOR blokiranom Beogradu, OTPOR blokiranoj Srbiji