Genije u Njujorku / Milun J. Babić
Doživeli smo, nedavno, da na prvim stranicama najtiražnijih tabloida osvanu naslovi tipa "Genije iz Leskovca",..., "Genije ponovo u Leskovcu".
Takvih naslova ispisanih velikim masnim slovima nije bilo, najmanje, dvadeset godina. Prve stranice domaćih tabloida, još od osamdesetih, punili su "proroci" i "vidovnjaci", "politika" i političari, istorija i istoriografi, estrada i estradni umetnici, afere i "afere", kriminalci i "kriminalci", "patrioti" i "domaći izdajnici", "demokrate" i "snage zla", "uštve", "gulje", glad, smrt i ne znam šta sve još!
O snazi uma, njegovim moćima i šansama koje može da stvori, pisalo se samo ponekad uoči izbora, i to stereotipno! Ali nikad na prvoj strani! O mladima, nauci, istraživanju, školi - pisalo se, takođe, retko. Činilo se samo onda kada je nekom iz vlasti bilo potrebno da, bar, za trenutak provetriti naš provincijalni ambijent. Ili, prilikom štrajkova i protesta kojima su studenti, škole i unverziteti pokušavali da skrenu pažnju na svoj krajnje ponižavajući položaj u društvu.
Šta je uticalo na to da "Genije iz Leskovca" zasvetli sa prvih stranica naših tabloida? Jesu li urednici na neki način bili došli do saznanja da su se čitaoci zasitili obnaženih "umetnica"? Ili su, možda, i njihovi stomaci počeli da odbijaju proizvode raznih kvazipolitičkih debeovskih, tajkunskih i drugih kuhinja?
Nije mi jasno zašto su gloduri naših tabloida tada poverovali da će čitaoci naviknuti na jednu vrstu "hrane za glavu" sa znatiželjom prihvatiti "prekoredno" školsko napredovanje jednog našeg mladog čoveka? Zašto su pomislili da će građani, bez propratne "misterioznosti" i/ili sumnjičenja, uvažiti uspeh mladog Leskovčanina. I to uspeh u školskom sistemu koji, kao što smo videli, omogućuje da se bez završenog fakulteta, i bez magistrature, i bez "naučnih radova objavljenih u zemlji i inostranstvu", i bez dodatnog ocenjivanja "naučne podobnosti", stekne pravo na upis doktorskih studija. Da ne potenciram da je to bilo učinjeno na osnovu "samo" jednog ispita i odgovorenih 24 od 25 pitanja! Otkud im je bila "hrabrost" da naučno-nastavnu instituciju u kojoj je sve to moguće, nazovu prestižnom?! Šta je, najednom, bio povod da u svojim novinama iskažu poverenje u veliki renome Instituta za tehnologiju u Njujorku, za koji većina naših građana, najverovatnije, do tada nije čula.
Zašto su baš tada, kako to sudije kažu, urednici naših tabloida "poklonili veru" Americi? A, moža, je bitnije - zašto, uglavnom, tako postupaju samo onda kada nas Evropljani i Amerikanci hvale i uvažavaju, a nikada - kada kritički govore o našim "političkim" i drugim budalaštinama?!
Kako objasniti nemale političke otpore nastojanjima da se naš obrazovni sistem, bar malo, "upari" sa evropskim i američkim, i bezrezervno prihvatanje šansi i prava koja jedan američki institut pruža svakom, pa i našem mladom nadarenom leskovačkom srednjoškolcu? Jer, da se tako nešto desilo na nekom našem univerzitetu, svi bi bili od strane "branilaca tradicije našeg visokog školstva" javno popljuvani! I profesori, i mladi genijalac ne bi mogli da se operu dok god su živi oni koji su bili savremenici takvom "blamu"!
Ali nejasno mi je zašto se velike stvari našim ljudima dešavaju samo u inostranstvu? Da li to "Zapad" hoće da nam pokaže da smo vredni i bogati intelektualnim resursima za kojima ceo svet vapi, i da imamo šansi da se kao društvena zajednica menjamo na bolje? Ili mu je možda namera da podsticajno pirne u naš, i onako prenapumpani ego, pa da nas, zbog toga što nam "prsluk puca" za sve oko nas "jer smo od svih bolji", "podmuklo" navede na nova nadvikivanja, sunovrate, "kopanje" sopstvenih utroba, i šta sve znam drugo?
Jesu li, možda, u pitanju staračke grbine i sebičluk naše već sada zabrinjavajuće ostarale nacije?
Zbog toga što, možda, predstavljaju dolazak pravih uzgonsko-razvojnih "medijskih toplih liftova", smatram da treba snažno podržati naslove tipa "Genije iz Leskovca",..., "Genije ponovo u Leskovcu", koji su nedavno zauzeli prve stranice domaćih tabloida, i da se treba radovati svakom socrealistički neklišeiranom članku o postignućima pregaoca. Posebno onih mladih!
Autor je univerzitetski profesor i predsednik Saveta Liberala Srbije
No comment... ;)