Ne bih baš rekao da bi bilo poželjno da se ugledamo na Turkmenistan u bilo kom pogledu.
Evo malo podataka o ovoj živopisnoj zemlji:
Saparmurat Nijazov zvani „Turkmenbaši“ (otac Turkmenske nacije, tj. onaj koji je naciji j**ao majku :b). Turkmenija/Turkmenistan je bivša sovjetska republika u Aziji. Turkmenbaši je na vlasti već dvadesetak godina (prvo kao sovjetski aparatčik, a zatim kao diktator), a njegova najznačajnija postignuća su: proglasio se doživotnim predsednikom, patentirao latinično pismo i naterao svoj narod da prestane da piše ćirilicom (sa dugoročnim ciljem da ne budu u mogućnosti da čitaju knjige napisane pre njegove vlasti), nacrtao zastavu države, napisao himnu, nazvao drugi po veličini grad, gomilu aerodroma i stadiona svojim imenom, ukinuo pozorište, balet, filharmoniju, akademiju nauka i umetnosti, ukinuo učenje stranih jezika u školama, promenio imena dana i meseci (januar se zove Turkmenbaši, april se sada zove po njegovoj majci Gurbansoltan, a septembar se zove po njegovoj knjizi Ruhnama), logotip državne televizije je njegov lik u zlatu, njegova slika je na svakoj novčanici i na flašama votke, zabranio je mladićima da nose dugu kosu ili bradu, da bi stanovnik dobio vozačku dozvolu mora da izrecituje svete stihove vođe svih Turkmena iz Ruhname (koja u džamijama stoji kao sveta knjiga uz Kuran), ukinuo je sve partije osim svoje, zakonom je zabranio izražavanje mišljenja koje se kosi sa njegovim, ukinuo je i izbore jer je ljubav naroda prema njemu tolika da nisu potrebni, ostvario vojnu saradnju sa Rusijom, a i sa Amerima ima normalne trgovinske odnose. Dakle, niko ga ne kažnjava ni za šta, već svi, uz eventualne manje zastoje kad se ubije neki mrski opozicionar, lepo sarađuju sa njim.
Čovek je pravi dokaz da poslušni diktatori ne smetaju niti jednoj od sila kojima su puna usta demokratije i ljudskih prava.
Spasa nam nema, propasti ne možemo!