Citat:
^EmmaR
A bas u tockovima bicikala se sakrilo nesto zivo, pogotovo u uskim gumama.
Mi znamo da u gumama nema ništa. Pas ne zna ni šta je guma niti zna da je guma šuplja.
Za psa guma nema nikakav značaj i pas gumu/točak ne prepoznaje kao nešto od posebnog interesa (za psa).
Pas ne zna da kretanje vozila inicira motor i zato ne laje na haubu iako motor pravi dosta buke. Baš naprotiv, od velike buke pas (i druge životinje) beže. Zato, kad bi neki poseban zvuk (infra ili ultra koje čovek ne čuje) iritirao psa pas bi bežao od vozila a ne bi jurio za tim zvukom (tako postupaju sve životinje - beže od iritirajućeg zvuka). Zvuk za kojim bi pas jurio je glasanje plena koji je na jelovniku psa ili glasanje životinje koju pas prepoznaje kao uljeza na vlastitu teritoriju. Medjutim, vozilo u pokretu ne stvara takve zvukove. Dakle zvuk nije uzrok što pas proganja gumu/točak, ali može da bude jedan od trigera koji mu skreće pažnju.
Već sam napisao da će pas pokušati da ujede biciklistu za nogu a neće ujedati gumu/točak bicikla. Tu dileme nema. Plen (biciklista) je u bekstvu i u takvim situacijma pas tačno zna šta i kako da napadne. Taktika je da se obidje plen i napadne s ledja. Pas uvek tako napada plen (osim u slučaju da je plen daleko slabiji od psa, na primer manja ptica ili slično). Pri tome se napada onaj deo tela koji je najbliži i najlakše dohvatiti a to je (kad su u pitanju biciklisti) noga bicikliste.
E sad, da se vratimo na gumu.
Baš kao što je noga pokretač živih bića i samo je noga u dodiru sa tlom tako je i guma/točak u dodiru sa tlom i pokretač vozila. To je ono što pas uočava (naravno, mi znamo da motor pokreće vozilo ali pas to ne može povezati). Kako je samo guma/točak u dodiru sa tlom i kreće se pas instiktivno očekuje da se u gumi/točku ili pored gume/točka skriva živo biće. I zato pas lajanjem pokušava da ga (toga što pokreće točak) istera na videlo.
Za psa je neshvatljivo da nije živi stvor uzrok kretanja vozila. To jednostavno prevazilazi kapacitet instiktivnog rezonovanja. Pas je često bio u situaciji (tokom hiljada generacija) da lovi plen koji se skriva iza prirodnih objekata (kamenja/zemlje/žbunja...) pa da taj plen često i pomera te objekte kao posledicu sopstvenog kretanja. A šuštanje i pomeranje koje stvara prikriven plen u žbunju koje se leluja je za psa ista matrica kao i šuštanje gume u pokretu po asfaltu.
Još ako je "proganjano vozilo" poslužilo kao zaklon nekom mačoru dok je bežao od čopora pasa (a posebno ako je mačor usput dobro oderao ledja bežeći pod najbliže parkirano vozilo i ostavio pramen dlaka) eto dodatnog razloga zašto psi jure za vozilom: "Tu je onaj mačor kog su juče jurili a sad beži noseći dve tone gvoždjurije na ledjima."
A kad se jurnjava za vozilom jednom nauči posle nije potreban nikakav razlog - samo je važno da se juri.