http://www.b92.net/info/vesti/..._category=15&nav_id=400342
Na današnji dan, 25. decembar
25. decembar 2009. | 00:38 | Izvor: Beta
[...]
1942. Nemci u Beogradu streljali srpskog
kompozitora, dirigenta i muzikologa Vojislava
Vučkovića. Bio profesor Muzičke škole "Stanković" i
dirigent Beogradske filharmonije, saradnik mnogih
listova i časopisa, jedan od pokretača i glavnih
urednika "Nedeljnih informativnih novina".
[...]
.... pa se covek, nakon procitanog, zapita sta li su ti nemci mogli toliko da imaju protiv jednog kompozitora, muzikologa i dirigenta da bi ga streljali iz cistog mira .... pogotovu sto je poznat, vise nego veliki, istorijski doprinos nemackog naroda toj umetnosti.
obrni okreni, ne preostaje nista drugo nego da se pogleda sta kaze zla komunisticka istorija o tom coveku .... a tamo pise ....
Dr. Vojislav Voja Vučković (1910—1942), muzikolog, kompozitor i dirigent.
Rođen je 18. oktobra 1910. godine u Pirotu. Naprednom studentskom pokretu pristupio je početkom tridesetih godina, za vreme studija u Parizu.
Član Komunističke partije Jugoslavije postao je 1933. godine. Svoju antifašističku i komunističku opredeljenost izražavao je i u muzici (simfonijske poeme „Burevestnik“, „Ozareni put“ i dr). Bio je organizator studentskih recitativnih horova. U njegovom stanu, u Skadarskoj ulici, držani su ilegalni partijski sastanci. A 1938. godine u njegovom stanu se Tito sastao sa grupom intelektualaca-komunista.
Posle okupacije Kraljevine Jugoslavije, aprila 1941. godine, uključio se u Narodnooslobodilački pokret. Sredinom 1941. morao se povući u ilegalnost, jer je bio potkazan policiji, ali je i dalje nastavio, aktivno, da radi. Organizator je akcije za prikupljanje potpisa kulturnih i naučnih radnika, kao odgovor na "Apel srpskom narodu".
Uhapšen je 24. decembra 1942. godine, a sutradan je umro, od zadobijenih rana prilikom hapšenja i mučenja u Specijalnoj policiji.
.... sto na ceo dogadjaj baca sasvim drugo svetlo od onoga sto covek moze zakljuciti informisuci se u danasnjim demokratskim sredstvima javnog (dez)informisanja.
jel' da?
jel' ima neko nekakvo misljenje o ovakvim stvarima koje nam demokratija svakodnevno i na svakom koraku potura?
sta mislite, zasto se to radi tako?
jel' mislite da su ovakve stvari slucajnost, ili to sve ima nekakav cilj?
da li je, za opste dobro i objektivno posmatrano, u redu revidiranje nase istorije, tj. jednog od njenih najcasnijih delova, u redu?
... ili je to podmuklo i zlo?