Citat:
U stvari, bolje otidji odmah sad i ispishi se iz drzavljanstva, posto ti ono ni ne treba, jer ti ne pripadas nigde, niti te interesuju obaveze, deljenje sudbine, istorija ili neka tako boranija... sta ce ti to - to ne puni tvoj stomak.
Uh, ovakvu zamenu teza odavno ne videh. kakve dođavola veze jedno sa drugim imaju obaveze, deljenje sudbine i istorija. Obaveze su tekovina civilizacije i kao takve predstavljaju sasvim normalnu stvar. Znači, normalno je da plaćaš porez, jer koristiš infrastrukturu. Normalno je da plaćaš komunalne usluge ako ih koristiš. Normalno je da plaćaš struju ako je koristiš. Normalno je da plaćaš vodu ako je koristiš. Normalno je da platiš hleb u prodavnici. To nikakve veze nema sa patriotizmom, istorijom, tradicijom ili čime već.
Dalje, šta je freakin' deljenje sudbine i čemu to služi ? Da li to znači da ako neki Srbin sutra opljačka banku, trebaš i ti da ideš u zatvor sa njim, jer obojica ste Srbi ? Ili još bolje, ako neki tvoj rođak ode u zatvor, da li ćeš se i ti dobrovoljno prijaviti da odslužiš kaznu sa njim ? Predpostavljam da ćeš reći ne. A zašto bih onda ja trebao da delim sudbinu sa nekim i ispaštam zbog tuđih postupaka, samo zato što pripadamo istoj naciji ili imamo isto državljanstvo ? To je glupo. Svako neka kroji svoju sudbinu i odgovara za svoje postupke. Deljenje sudbine jedino odgovara onima koji su nesposobni da iskroje svoju.
A što se tiče istorije, to nije neka mistična sila, već zapravo samo nauka, dakle skup činjenica, teorija, dokaza, pretpostavki... koji opisuju neke prošle događaje, odnosno događaje koji su se već desili. Kao takva, ona je relevatna utoliko što može da objasni zašto se nešto desilo i sled događaja koji su doveli do nečega, recimo zašto je neka zenlja postala velesila, a neka druga šupak sveta. Međutim, meni kao pojedincu, istorija bilo kog naroda je nebitna. Istorija za mene ionako počinje pre nekih 30-tak godina kada sam rođen ili ajde da kažemo nešto kasnije kada sam postao svestan sveta oko sebe i mogao da kako tako utičem na njega. Sve što se desilo pre toga nije mnogo važno, jer bilo dobro ili loše, ja nisam mogao da utičem na to, pa samim tim ne vidim zašto bih se ja sad tu nešto ponosio time ili se stideo toga. Sve što se desilo prihvatam kao fakte i kao posledice postupaka mojih predaka, ali ja sa tim nemam nikakve veze. Sve što su moji preci radili, radili su za sebe, a ne za mene, jer mene niko nije pitao, niti je mogao da me pita šta ja želim. Možda bi meni odgovaralo da je okupacije Nemačke potrajala malo duže, pa da se koliko toliko civilizujemo, šta ga znaš. Tako da, svaka generacija radi za sebe, onako kako misli da treba. Ja svakako nemam nameru da radim nešto za svoje potomke, jer otkud ja znam šta će oni za nekih 100-200 godina želeti od života.
Citat:
Pa aj'mo onda da raspustimo ovu "nashu" prciju... sta ce nam zemlja, drzava? Bre, siguran sam da je to nastalo totalno slucajno, sigurno ce svakome od nas biti bolje ako nastupimo "kosmopolitski", ili ti trbuhom za kruhom.
Ja sam za, a vremenom će sigurno i doći do toga. U jednom trenutku u vremenu, da li za 100, 500 ili 1000 godina, granice će svakako postati stvar prošlosti, jer jednostavno više neće imati svrhu. Evo, već i danas možeš da primetiš da granice imaju mnogo manji značaj nego pre 50 ili 100 godina. Mislim, pogledaj malo strukturu stanovništva u dobrom delu Evrope, pa ćeš videti da je sve manje građana koji su čistokrvni pripadnici određenih naroda, a taj trend će se nastaviti i u budućnosti. Pa zatim, činjenicu da između određenih zemalja kao i da ne postoje granice, recimo ako si državljanin Nemačke, iz Berlina u Pariz možeš da otputuješ, a da ne primetiš da si prešao granicu. Takođe, sve je manji značaj lokalnih tržišta, a sve veći jednog ogromnom globalnog tržišta, a zahvaljujući internetu, svako može svoje proizvode i usluge da plasira u celom svetu. Sve će ovo postajati još izraženije kakao vreme protiče. Uostalom, pozivaš se na istoriju, pa nek ti ona bude učiteljica. U početku su bile pećinske zajednice, pa plemenske zajednice, pa gradovi države, pa države, a danas eto već imamo veće zajednice država poput SAD i EU. Za koju godinu, biće još takvih zajednica, jer danas jedna zemlja jednostavno ne može da bude neutralna i da funkcioniše samostalno, već svi zavise jedni od drugih, više nego ikada pre, i tako sve dok ne dođe do opšte globalizacije. To je nezaustavljiv proces. Upravo zato su mi totalno smešne priče o nebeskim narodima, vekovnim ognjištima, velikoj Srbiji i tako tim glupostima. Sve i da se to postigne, na kraju će biti džabe ste krečili. I zašto bih se ja onda oko toga opterećivao i mahao tu nekakvim srpstvom i šta ti ja znam, umesto da mislim na sebe, svoju porodicu i na to kako da donesem hleb na sto. A da li će taj sto biti na srpskoj, nemačkoj ili albanskoj teritoriji, manje je važno. Ako mi dozvole da budem tu, super, ako ne, pa velika je planeta Zemlja.
Citat:
Tako to u ostalom rade veliki, koji su postali veliki ignorisuci svoju istoriju, ne uceci nista iz nje, i ne praveci planove koji dosezu daleko ispred njihovih prolaznih zivota... sta vishe, siguran sam da su gledali samo sebe, trenutnu kratkorocnu dobit, i drzali se maksime - trbuhom za kruhom. Zato su i gradili one silne spomenike po Evropi, da ih podesecaju na nista. Zato i dan danas neki postuju instituciju kraljevine, cuvaju neke bezvredne stvari u muzejima, imaju grbove... mozda bi trebalo da ih pametni Srbi obaveste o bespotrebnosti takvih stvari.
I opet zamena teza. kakve veze imaju spomenici, grbovi, muzejski eksponati sa nečijom veličinom. Spomenik kao spomenik je obična građevina koja obično ima za svrhu da oda počast nekome i svako može da ga podigne. Eto, možeš ti sutra da odeš u gradsku upravu i tražiš dozvolu da podigneš spomenik svom pradedi u centru grada. Kao takav, taj spomenik nekome nešto znači, a neki nemaju pojma ni šta on predstavlja. Evo ilustracije radi, pre nekog vremena naletim na Google Earth-u na neki spomenik u Mičigenu koji mi je izgledao interesantan i pošto sam tada radio sa jednim klijentom baš iz Mičigena, pitam ga da mi kaže nešto o tom spomeniku i dam mu koordinate, kad čovek kaže da nema pojma kakav je to spomenik, pitao ženu ne zna ni ona, sutradan mi reče da je pitao par prijatelja i poznanika i da niko nije znao tačno šta predstavlja spomenik, jedino su znali da je vezano za neku bitku. U međuvremenu sam naravno našao na netu i šta je i kome je posvećen, pa čak i ogromnu fotografiju na kojoj se lepo vidi natpis na spomeniku koji sve objašnjava, ali eto ljudi koji žive tamo nisu našli za shodno da zastanu i pročitaju to. Da li ih to čini domaćim izdajnicima i stranim plaćenicima ? Da li oni zbog toga nisu pravi Amerikanci ? Ne, već jednostavno ljudi imaju pametnijih stvari u životu nego da obiđu svaki spomenik u USA kojih verovatno ima na milione i čitaju šta piše na njima. Jedino u Srbiji i sličnim banana državama mogu da deluju uredno registrovane grupe koje daju sebi za pravo da određuju ko je pravi Srbin na osnovu toga da li poštuje spomenike, da li poštuje tradiciju, da li je gej, koje je vere i slično, a kao što vidimo, neke patriJote smatraju i da je nepoznavanje ili nepoštovanje svih spomenika, istorije i tradicije glavni razlog zašto je zemlja propala. Ni slučajno to nema veze sa lošom politikom, inaćenjem prema svetu, ratovima...
Uostalom, popričaj malo sa ljudima iz sveta, posebno iz razvijenih demokratskih zemalja (eto to bar nije teško u vreme interneta), pa ćeš shvatiti koliko nisi u pravu. Veoma veliki broj ljudi u tim zemljama na nacionalnost, poreklo, tradiciju i slične stvari, gleda kao na prost fakat, otprilike kao na to što nosi cipele broj 45 ili da se preziva Smit, dakle kao na nešto što je dobio rođenjem i ne beži od toga, ali mu nije to glavna stvar u životu. Jeste, u svakoj zemlji ima nacionalista, kojima je to jako važno, ali nigde nećeš videti ljude koji su spremni da razruše glavni grad ne bi li pokazali da je jedino njihov pogled na te stvari ispravan.
-Odracuonogakomijedrpiorazmaknicu.
-Ne rxdi mi txstxturx, kxd god hocu dx
ukucxm "x" onx ukucx "x".
-Ko kaaz e da ja neuummem da kuuca
m.
-Piše "Insert disk 3", a jedva sam i ova
dva ugurao u drajv
-Postoje samo dve osobe kojima
verujem, jedna sam ja, a druga nisi ti