Sceka: Boy George je pravi nepatvoreni gej. Oliver Mandic nikada nije imao dodira sa tom populacijom. Spotovi koje je snimao nasminkan i u delovima zenske odece i obuce su namenski radjeni kao performans uz konsultacije dizajnera i samo u tu svrhu a radi tadasnjeg trenda vizuelizacije ideja koji je bio kod nas u fazi prvih koraka. Pozdrav!
To je ideja slikara Koste Bunuševca.
Par interesantnih informacija koje su u vezi sa tom temom, kao i nekim drugim "aktuelnim" temema koje muče čistunce.
Trans priča je toliko prežvakavana (i pozitivo i negativno, a posebno i najprimerenije kroz umetnost),
da sam začuđen da još ima tako burnih reakcija.
...a ovo je izgleda krah Evrovizija - Laibach-a, tako reći njihov Let it be - Europe edition :)
[Ovu poruku je menjao valerijan dana 12.05.2014. u 17:39 GMT+1]
A gdje je ustvari tu sad taj multikulturalizam iz naslova teme, o kome se toliko pricalo?
Umjesto da svi na istom jeziku arlaucu iste nakaradne muzicke frankenstancije gdje u jednoj pjesmi pocinjes sa nekom afganistanskom cobanskom zurlifikacijom, a zavrsavas sa rifovima "Johnny B. Good" na elektricnoj violini - zdusno se trudeci da u sredini slucajno ne izostavis nijedan zanr, epohu, naciju i klasicnog kompozitora za koje si cuo - svi ih arlaucu svako na svom jeziku, cime se, koliko se meni cini, postize samo to da niko nikog ne razumije o cemu pjeva, pa publika ostaje uskracena za poetske domete, te se sva eventualna zabava svodi na prepoznavanje raznih udova zvucnog Frankestajna.
I to je sad 'multikulturalno'?!
Prema ovome sto si ti linkovao, mozda ti pod 'multikulturalno' podrazumjevas da svaki izvodjac bude 'multikulturalan'?
Srbija, tu mislim i na Staru Srbiju, je jedna multietnička sredina, tako da uopšte ne iznenađuje to što si ti uspeo da prepoznaš različite uticaje u linkovanim pesmama. Predlažem ti samo da preslušaš pesme više puta i potrudiš se da na bolji način prepoznaš uzore na koje su se umetnici ugledali prilikom stvaranja ovih dela.
Pa ne znam sta se postize besomucnim nanovnim preslusavanjem?!
Kod mene nista posebno, mada sad kad malo prelistam arhivu svojih iskustava, priznajem da sam vidjao da kod nekih ima nekog efekta, mada nista sto bi islo u prilog njihovim muzickim kompetentnostima ili njima kao njima uopste.
Naime, pocetkom 90-tih sam lezao u jednom vojnom stacionaru 10-tak dana.
U sobi u kojoj sam bio smjesten bio je i neki momak koji je jedini u sobi imao kasetofon i jednu kasetu na kojoj je bilo 3-4 pjesme Ramba Amadeusa, izmedju ostalih "Zivotinjo mikroskopska", "abvgd" i jos neke dvije-tri cijih se imena ne sjecam (prepoznao bih kad bih cuo, ali ne znam nazive).
Za tih mojih 10-tak dana tamo on je tokom citavog stanja svoje budnosti, a sto je bilo nekih 16 sati dnevno, bez greske i pauze iznova premotavao i pustao tih nekoliko pjesama bez pauze, bez odmora, bez prekida, bez pauze, bez odmora, bez prekida, bez pauze, bez odmora, bez prekida,... tako da ti se poslije nekog vremena ucini da je ono skljocanje dugmeta "stop -> rewind -> tup (udar kraja trake) -> skljoc (iskakanje rewind dugmeta) -> play..." takodje dio albuma.
Nikad nisam otkrio da li je to njegovo ludilo bilo izazvano tim neumornim preslisavanjem ili je to neumorno preslisavanje bilo izazvano njegovim ludilom, uglavnom zakljucio sam da nema mnogo srece u visemetnom preslusavanju, bilo kao u uzroku ili kao posljedici.
Tako da, ti preslusavaj dok god ti se ne svidi; ja sam u akreditovanom medicinskom i naucnom okruzenju eksperimentalno sebi dokazao da taj metod nije za mene.
[Ovu poruku je menjao Odin D. dana 12.05.2014. u 19:53 GMT+1]
Ne bas tako.
Cini mi se imas problema sa drzanjem fokusa i kreces se ko muva bez glave sa asocijacije na asocijaciju, bez ikakvih narocitih medjusobni osvrta i veza sa glavnim pitanjem.
Ne bih se pretjerano zalio da je makar zanimljivo, ali je uglavnom dosadno.
Evo ti preslusaj ovo nekoliko puta, pa se "potrudi da na bolji način prepoznaš uzore na koje se umetnik ugledao prilikom stvaranja ovog dela":
Drago mi je da si shvatio da se metoda analize nekog zvucnog zapisa pomocu nasumicnog ponavljanja tog zvucnog zapisa mozgu u leru - u cilju izazivanja spontanih bljeskova oktrovenja kvaliteta doticnog djela - uspjesno moze zamjeniti jednim preslusavanjem sa mozgom ubacenim u neku brzinu, makar i u rikverc.
Sad bi mogao da linkujes takvu neku strucnu tekstualnu analizu i za svoje gornje primjere, ili sam da je napises ako je nema, tako da ni za nas ostale ne bude potrebe da slusaju to vise puta, ili cak i jednom.
...i ako je moguće u sklopu iste akcije da se skine video ili barem premota frejm na kojem je Joksimović (do pojasa, krupno) na neki drugi na kojem se ne vidi tako jasno.
Ovu ispod njega koja ga miluje odozdo, čini mi se, prvi put vidim...
Meni se većina stvari dopadne tek na drugo slušanje, a u moru bezveznih stvari na toj manifestaciji (koju pratim od detinjstva, a to je bilo još u vreme kad je njihov orkestar uživo svirao sve kompozicije) uvek se izdvoji bar nešto što poželim da čujem ponovo.
[Ovu poruku je menjao kaćunčica dana 13.05.2014. u 09:32 GMT+1]
"Ne teče reka, nego voda. Kao što ne prolazi vrijeme, nego mi"