Prvi čovek trenutno najprofitabilnije firme u Srbiji kaže da je loto sada poštena zabava i da onom ko donese tiket sa dobitnom kombinacijom, bez obzira koliko miliona evra vredeo, cela suma ce biti isplacena onako kako bude želeo, dakle i na ruke, ako tako hoce
Procenjuje se da više od dva miliona ljudi igra loto Državne lutrije Srbije. Kada bi kojim slucajem direktor ovog preduzeca osnovao stranku, ona bi sigurno bila najpopularnija u Srbiji i trijumfovala na eventualnim izborima. Naravno, Bojan Krišto nema takve, politicke, ambicije, ali kada je njegov aktuelni posao u pitanju, stvari stoje potpuno drugacije. Entuzijazma, znanja i sposobnosti da se gura samo napred ima napretek.
- Po prometu po broju zaposlenih, a takvih je bilo jedan, odnosno samo ja, u januaru smo bili jedno od najuspešnijih preduzeca u svetu. Sada smo broj zaposlenih zaokružili na cetvoro, ali to ne umanjuje naš poslovni uspeh - prica Bojan Krišto, direktor DLS. - Evo, najsvežiji podaci kažu (utorak pre podne, prim. a.)
da svakog sata, od osam do dvadeset sati uvece, na racun DLS legne najmanje 50.000 evra. Na primer, danas od deset do jedanaest sati uplaceno je i više od 100.000 evra, tacno 8.782.410,00 dinara. U prethodnom sistemu lutrije 15.000.000 dinara su bile uplate za jedno kolo, a sada se toliko uplati za dva sata.
Ko su dobitnici
Direktor istice da je loto, prvo, zabava ("to nije igra gde vi za kratko vreme izgubite milione, a ako i ostanete bez znacajnije sume novca, imate sedam dana da možete da se opasuljite") i, drugo, dobitnika ima mnogo više nego što se cini.
- Pre svega, to su igraci sa šest ili sedam pogodaka. U ovom poslednjem slucaju, ako neko dobije više od dva miliona evra neto, taj novac ce mu, sasvim sigurno, u potpunosti promeniti život. Drugo, dobija i država. Mi smo samo za februar u budžet uplatili oko 200.000.000 dinara, koliko nikada do sada nije prikupljeno od igara na srecu. Moja procena je da cemo u budžet na godišnjem nivou uplatiti izmedu dvadeset i trideset miliona plus još dva-tri miliona evra koja ce se prikupiti po osnovu placanja poreza na dobitke vece od 15.000 dinara. Dobitnici su i zakonski korisnici tih sredstava, invalidi, lokalne samouprave, sportske i humanitarne organizacije. A i posle toliko godina obezbedili smo normalnu egzistenciju za ljude koji rade u lutrijama, dakle za oko devetsto porodica.
Medu one koji su profitirali od novog lotoa su i vlasnici STR-ova, kioska koji imaju mašine za uplatu. NJima ostaje pet odsto od uplacene sume na tom mestu.
- Jedan jedini moj neuspeh na ovom poslu je baš u vezi sa brojem terminala. Niko nije pretpostavio kako ce broj igraca da raste tako brzo i u tolikom broju. Krenuli smo sa 270 terminala u prvom kolu, sada ih imamo 850 i nemamo više tehnickih mogucnosti za ekspanziju. A vec imamo liste cekanja onih koji mogu i hoce da primaju uplate. Do kraja godine planiramo da proširimo mrežu na dve hiljade terminala, koliko je dovoljno za broj igraca lota.
Poštena zabava
Za ocekivati da direktor firme koja obrce toliki novac, od 50 do 100 miliona evra za godinu dana, sedi u reprezentativnom zdanju i kabinetu koji impresionira. Zdanje i po mestu i po spoljnem izgledu jeste za pokazivanje, ali direktorova kancelarija nije. Bojan je smešten, narodski receno, u golubarniku, u prostoriji u potkrovlju petospratnice u centru, ciji enterijer je uredivan otprilike kada je on bio beba, pa je sasvim logicno da se sedi u foteljama u kojima je sunder probio kožu. Mladi direktor je saglasan da mu radni prostor izgleda jadno, ali se time ne opterecuje. Te prostorije su nasledene od prethodne lutrije i kakve su takve su, poslužice i novom preduzecu. NJega, medutim, nervira, boli, kako sam kaže, nešto drugo.
- Kad kažu da je igra nameštena. Mi smo obezbedili poštenu zabavu, apsolutno bezbednu. Država nema interesa za prevaru jer joj je veoma bitno da ljudi igraju loto i da se obrce što veca kolicina novca - kategorican je direktor Krišto. - Kada vaš listic prode kroz mašinu na uplatnom mestu, vaša kombinacija, da uprostim ceo sistem, pojavi se u našem centralnom serveru koji joj dodeli odredeni identifikacioni broj koji se, opet, pojavljuje na vašem tiketu. Taj broj ima samo vaš tiket i njega niko drugi ne zna. Identitet igraca je u potpunosti zašticen, s jedne strane, da ne bi moglo da dode do falsifikovanja tiketa, a, sa druge, zbog bezbednosti samog igraca.
A šta sa sumnjama o mogucim nameštaljkama u periodu od kada se zakljuci uplata do trenutka izvlacenja broja?
-
Kada se kolo zakljuci, sve informacije se snime na jedan kompakt-disk. Taj disk se nosi u centralni trezor i tu se zakljucava. Kada se izvuku brojevi, tek onda se sastaju clanovi komisije trezora kojima je taj disk dostupan da provere koliko ima sedmica i daju druge zvanicne podatke. Dakle, od trenutka kada se zatvori kolo do trenutka kad se izvuku brojevi sve je apsolutno bezbedno. I još nešto:
bubanj koji izvlaci loptice sa brojevima je mehanicki, proizvela ga je jedna od najpoznatijih svetskih firmi i takve koristi veliki broj lutrija u svetu.
Postoji i strah igraca da dobitnik premije na sedmicu, s obzirom na to da je sada vec rec o nekoliko miliona evra, nece biti isplacen, odnosno da ce ga država vec nekako "izraditi", napominjemo.
-
Kad igrac dobije sedmicu, javlja se Državnoj lutriji Srbije, u roku od šezdeset dana, i mi onda uradimo dodatne provere njegovog tiketa i, ako je sve u redu, isplacujemo novac, odjednom celu sumu. U kešu ili na racun u banci, kako kaže klijent, odnosno dobitnik. Kako on bude želeo tako ce mu biti i isplaceno. U svetu se dešavalo da najveca premija, iako je izvucena, ne bude podignuta. U Srbiji se nikada nije desilo da je sedmica izvucena, a da se dobitnik nije javio.
Srbija trenutno ima najvecu nagradu u regionu pa iako je cena jedne kombinacije kod nas najveca, 25 evrocenti, ne cudi što naš loto igraju i gradani Hrvatske, Slovenije (Bojan kaže da je u ovoj državi nedavno izvucena sedmica od oko milion i po evra i da su joj prethodili redovi za uplate kao i kod nas), Bosne, Bugarske, što ce reci da one milione može da dobije i stranac.
- U odnosu na broj stanovnika i uplate mi cemo vrlo brzo biti vodeca lutrija u regionu.
Šansa je jedan prema 15.400.000 za sve. Tiket ne poznaje nacionalnost. Ko donese tiket sa dobitnom kombinacijom, novac je njegov.
Bojan objašnjava da je anomalija naših igraca što najviše kombinacija ima od broja 1 do 31. Jer igraci ili krenu da popunjavaju od vrha tabele pa im ponestane brojava vec oko sredine ili tipuju na datume rodenja. Tako,
najmanje se zaokružuje broj 39, a najviše broj 9. I, veliki broj igraca, sigurno
više od hiljadu u svakom kolu igra 1, 2,3,4,5,6,7. Kad bi ta kombinacija bila izvucena dobitnici sigurno ne bi postali milioneri, bar ne u evrima.
- Ljudi pitaju: "Kako to da u prošlom kolu, šestom, iako je bilo uplaceno 10.000.000 kombinacija, sedmica nije izvucena ?" - uzima nam Bojan pitanje koje smo upravo hteli da postavimo. - Pa, lepo. Onih 5.400.000 nisu uplacene, a od onih deset miliona uplacenih svegea šest miliona su bile razlicite. Mada, na ovaj broj kombinacija sedmica bi trebalo da izade svaki cas.
Impresivna biografija
Bojan Krišto je, i on tako misli, ako ne najmladi, onda sigurno medu
pet najmladih direktora državnih preduzeca u Beogradu. Roden je u maju 1976. godine u (Novom) Beogradu. Najvažnije godine, kako kaže, do petnaeste, proveo je na Lionu, a sa nepunih dvadest devet ostvario je zaista impresivnu biografiju.
- Od šesnaeste do dvadeset druge godine živeo sam u Velikoj Britaniji, gde sam završio srednju školu i studije ekonomije. Vrlo rano sam poceo da radim. Imao sam tu srecu da mi je otac imao privatnu firmu pa sam svako leto radio u njoj i polako ulazio u poslovne vode. Video sam kako se radi napolju, kako ovde, a i u Beogradu sam ucio neke škole. Prošao sam kroz Školu ekonomske politike, 1997. i 1998. godine, koju je organizovala nevladina organizacija G 17 plus. Sa druge strane, imam iskustvo na razlicitim poslovima. Radio sam u trgovini, u banci, u kabinetu potpredsednika Savezne vlade dok je bila SRJ, kao konsultant Svetske banke, pa u kabinetu potpredsednika ove republicke vlade, u ''Dunav osiguranju''... U decembru 2003. godine poceo sam da analiziram šta treba promeniti u našem sistemu da bi bio efikasniji. Radio sam na Zakonu o osiguranju, Zakonu o stecaju, na projektu vracanja preferencija EU za šecer, na stvaranju Fonda za izvoz zajedno sa Svetskom bankom koji se sad aktivira, a onda sam došao i do sektora igara na srecu koji je zakonski kod nas potpuno neureden. Kada je prošlog marta formirana vlada, odmah sam insistirao da se pri Ministarstvu finansija osnuje radna grupa za izradu Zakona o igrama na srecu, u koju je, pored mene, ušlo još nekoliko kompetentnih vladinih strucnjaka i informaticara. Obišli smo zemlje slicne nama, ali i Sloveniju, Austriju i Englesku, i našli neko srednje rešenje.
Igra li direktor Lutrije loto?
- Ne igram. Nemam nikakvo zakonsko ogranicenje, ali ne igram. Kao i što sam ranije imao obicaj da odem u kladionice, cak i kazino, a sada ne idem. Ali, kao što vinarija pokloni bocu vina gostu ili prijatelju firme, tako i ja imam obicaj da pred svako kolo uzmem dvadesetak tiketa sa brojevima koje izabere terminal i onda ih poklanjam, najcešce, a da i ne pogledam kombinaciju.
I mi smo dobili tiket na poklon. I izvukli - ništa.
Da li mu se zbog funkcije koju ima, a u igri je zaista veliki novac, dešavaju neprijatnosti kada izade na ulicu ili kada ga igraci zovu telefonom?
- Nisam imao neprijatnosti. Ovo je prijatan posao zato što je preduzece veoma dobro, a i igra je baš interesantna. Od sto clanaka koji su izašli o DLS i loto igri možda je cetiri-pet imalo negativnu konotaciju. S druge strane, još nisam toliko popularan da bi me to opterecivalo. Mada mobilni telefon moram, s vremena na vreme, da iskljucim. Na pritisak koji ovakav posao nosi sam se navikao još pre pet godina kada sam se eksponirao u kabinetu potpredsednika Savezne vlade.
Naš sagovornik nije se ustezao i da odgovori na pitanje koje bi mu sigurno postavile pripadnice lepšeg pola: da li je slobodan?
- Bukvalno sam skroz slobodan, nažalost - smeje se. -Posao mi oduzima zaista mnogo vremena. U poslednjih godinu dana veoma malo slobodnog vremena sam imao za društveni i privatni život.
Razgovor završavamo opet pricom o sedmici. Kad se jednom pojavi dobitnik, da li ce javnost imati prilike da upozna tog evro milionera?
- Verovatno ne. To jeste ozbiljan problem za lutriju jer ljudi, ako ne vide tog koji je dobio nagradu, uvek sumnjaju gde su te pare otišle. Dobitnik odlucuje da li ce se slikati za televiziju ili dati izjavu, odnosno otkriti svoj identitet javnosti. Do sada nije bila praksa da to ucine odmah. Tek posle nekog vremena, jave se i kažu kupio sam to i to, uložio sam u ovo. Voleo bih da se to i sada desi jer bi bilo dobro i za igru, i za lutriju i za državu.
Zanimljiva je prica kako su
cetiri policajca, drugara, koji su igrali sistem i osvojili šesticu, odnosno oko 700.000 dinara, došli u emisiju.
- Žurio sam na neki sastanak na koji me je vozio vozac jednim od ''jugica'' koje imamo ovde. Napravili smo manji prekršaj i policajac nas je zaustavio. Kaže: ''Napravili ste prekršaj.'' Vozac se pravda da je žurio da direktor stigne na sastanak. Policajac ce na to: ''Kog, bre, direktora voziš u ''jugu'', majke ti?'' ''Direktora Državne lutrije Srbije'', odgovara moj vozac. ''Ma, da'', ne veruje policajac. Vozac ga i dalje ubeduje i on na kraju popušta i kao usput kaže da je njegov kolega sa drugarima dobio šesticu. Izadem iz kola i tom policajcu koji nam traži isprave kažem: ''Dobro, vi nama napišite kaznu, ali da sa kolegama dodete u emisiju.'' ''Može'', pristane on. Tako su oni bili prvi gosti u našoj emisiji. Zvali smo i druge koji su dobili šesticu, ali niko nije pristao da se pojavi pred kamerama.
Milica STAMATOVIĆ