Ministar energetike dr Radomir Naumov: "Srbija i ne razmišlja o nuklearkama". *** Prof. Vladimir Ajdačić: "Bogate zemlje traže od nas siromašnih da gradimo nuklearke". *** Akademik Rudolf Kastori: "Evropi i Srbiji one bi donele neku vrstu energetske nezavisnosti"
Dugo se smatralo da je nuklearnim elektranama "odzvonilo". Ipak, u Srbiji je, više od godinu dana aktuelna polemika da li je našoj zemlji potrebno jedno takvo energetsko postrojenje. Iako se "manipulisalo" najavama o lokaciji (Kostolac), terminima (za pet godina) i ciframa (oko četiri milijarde dolara), gradnja nuklearne elektrane u Srbiji, ako je verovati novim propisima Strategije razvoja energetike, neće biti moguća bar do 2015. godine. Uprkos sve izvesnijim pretpostavkama da se Srbija krupnim koracima bliži energetskoj krizi (godišnje uvozimo više od 40 odsto energije), te da je nuklearna energija - energija budućnosti, mnogi naši stručnjaci iz ove oblasti odlučno su protiv izgradnje nuklearki.
Profesor Vladimir Ajdačić: Oni koji uzurpiraju tuđa prava na život, grubo rečeno na čist vazduh i život izvan staklene bašte, trošeći besprimerno fosilna goriva i zagađujući atmosferu, traže od nas mnogo siromašnijih da pređemo na nuklearnu energiju, kako bismo njima omogućili da i dalje žive u izobilju. Vezujući nas dugovima za nuklearke, imaju nameru da nas prisile da u našim zemljama otvorimo odlagališta nuklearnog otpada, s kojim ni sami ne znaju šta će. Prema Ajdačićevim rečima postoji zakonski moratorijum koji u Srbiji do 2015. godine ne dozvoljava izgradnju nuklearne elektrane. To je jedan novi vid tehničke kolonizacije i još jedan pokušaj najvećih zagađivača planete (SAD) (koji nisu potpisnici KJOTO sporazuma), da izgradnjom nuklarki preko nas i dalje koriste fosilna goriva, da nas učine nuklearno prljavim i naravno, da zarade velike pare - tvrdi Ajdačić. Ministar nauke prof. dr Aleksandar Popović istakao je da je ovo ministarstvo dalo pozitivno mišljenje o strategiji razvoja energetike do 2015. godine, u kojoj se ni u kom obliku ne spominje mogućnost gradnje nuklearke. U Ministarstvu rudarstva i energetike tvrde da nuklearne elektrane nisu striktno zabranjene, ali da se u Srbiji o njima još ne razmišlja.
Ministar energetike dr Radomir Naumov: Povremeno se pojavljivalo pitanje zbog, nekad i neopravdanih strahova da li će i kada nuklearne elektrane biti izgrađene u Srbiji. Sa stanovišta energetskih potreba Srbija ne planira i ne razmišlja o izgradnji nuklearki. U postojećim uslovima imamo zaliha da energiju proizvodimo na bazi lignita, a tu su i hidropotencijali, koji nisu zanemarljivi. Najvažnije je da radimo na energetskoj efikasnosti i na smanjenju potrošnje energije.
Prof. dr Borislav Jeftenić, prodekan Elektrotehničkog fakulteta za saradnju sa privredom, ideju o elektrani ne podržava u potpunosti, ali je navodi kao jednu od mogućnosti: Orijentacija naše elektroprivrede je ugalj. On bi sa svojim rezervama mogao da bude glavni izvor energije do 2020. godine, ili čak do 2030. godine. Što se hidroelektrana tiče, nemamo zajedničkih kapaciteta. Naša perspektiva nije pesimistička, ali se bojim da ćemo doći u situaciju da će nam biti neophodni dodatni izvori energije. Prof. Jeftenić navodi primer Bugarske, koja bi izgradnjom nove nuklearne elektrane "Belane" do 2012. godine (veći stepen sigurnosti od postojeće) mogla da postane glavni proizvođač i izvoznik električne energije u regionu. Mi za sada nemamo ozbiljan program za izgradnju nuklearne elektrane. Sve o čemu se do sada govorilo i ono što se najavljivalo, bila su pojedinačna razmišljanja i stavovi, a nuklearka bi bila krajnja "nužda" za Srbiju - podvlači Jeftanić.
Dok većina ekologa strahuje od globalnog zagađenja i još jedne vrste "reaktorskog razaranja" planete, profesor Rudolf Kastori, član Vojvođanske akademije nauka i umetnosti i doskorašnji predsednik Skupštine Ekološkog pokreta grada Novog Sada: - Evropa u celini, pa samim tim i Srbija moraće da da zeleno svetlo izgradnji nuklearnih elektrana. Većina evropskih zemalja nema sopstvena fosilna goriva, i svaka od njih bi trebalo da se zabrine za svoju energetsku nezavisnost, što potvrđuje i trenutna situacija. Navodeći da nuklearka za Srbiju nije idealno, ali je dobro privremeno rešenje, naš akademik smatra da ideju o njenoj izgradnji ne treba apriori odbaciti. Alternativna goriva koja se sada forsiraju mogu da ublaže, ali ne i kompletno da reše energetsku krizu, a tu su nuklearna postrojenja u prednosti - poručuje na kraju Kastori.
Ratne mete
UZ podsećanje da su dugoživeći radiozotopi uranijum 235 i plutonijum 239 najradiotoksičniji na planeti, profesor Vladimir Ajdačić upozorava: Ujedinjene nacije bi morale da donesu zabranu izgradnje nuklearnih postrojenja na politički trusnim područjima (u koji spada i naša zemlja), jer postoji velika opasnost od terorističkih diverzija. U slučaju rata nuklearne centrale mogle bi da budu prve mete napada.
OKRUŽENJE
DOK "Osječki zeleni", kao jedan od vodećih ekoloških pokreta u "lijepoj našoj" smatraju da je "nelogično i nemoralno uopšte razmišljati o izgradnji nuklearke, te da su pomenute lokacije kod Erduta i Siska samo plod laži energetskih lobija", zvanični državni organi tvrde da i ne postoji nijedna načelna odluka o gradnji HE u bližoj budućnosti. U Sloveniji se takođe odbacuju nezvanične najave drugog bloka Krška ili nove nuklearke, naročito posle Austrije, koja je visoko podigla glas protiv "nove nukelarne opasnosti kod granice".
Danijela Klja
[Ovu poruku je menjao Aleksandar Marković dana 19.04.2006. u 23:51 GMT+1]