Uh... evo malo objasnjenja, mozda ti bude lakse.
Naime, sve konekcije na Internetu (TCP/IP protokol) se ostvaruju preko IP adresa. Medjutim, ti u browser napishes IME nekog servera tj njegov FQDN (Full Qualified Domain Name) i konekcija se uspostavi, a ti u tom trenutku ne znas njegov IP. E tome sluzi DNS (bind u tvom slucaju) server. Znaci on imena pretvara u IP-ve i obrnuto (kad je potrebno i moguce).
Sad, ukoliko je sve to potrebno organizovati na lokalnoj mrezi koja cak i nema veze sa internetom niti potrebe, ti si onda potpun gospodar i vlasnik i imas prava kreirati svoja pravila.
U tom slucaju ti NE MORAS imati registrovni domen, mozes koristiti ukoliko zelis i microsoft.com jer je to TVOJA mreza koja nije vidljiva sa Interneta i na njoj mozes da radis sta hoces.
U tomu slucaju na jedan racunar (nema potrebe za 2 odnosno ne trebaju ti tad i primarni i sekundarni DNS) instaliraj BIND i podesi ga da je on autoritativan za taj tvoj zeljeni domen. U zoni (zone file) od tog domena kreiraj www, ftp i ostale aliase, cname-ove i slicno tj usmjeri ta imena na odgovarajuce IPove.
Da bi to sve RADILO i sa ostalim racunarima, oni (SVI) kao DNS server moraju da koriste TVOJ (upravo taj instalirani bind) server i da sve DNSresolving poslove obavljaju preko njega i iskljucivo preko njega.
Ovo sve nije komlikovano za uraditi, mozda jeste kad se prvi put susreces sa tim terminima i slicno..
Problem je ukoliko ta mreza IMA izlaz na internet a hoces da radi i razlucivanje lokalnih adresa.
Onda moras da namjestis ROOT fajl da normalno rezolvuje ostatak domena sa interneta kako bi lokalnim racunarima omogucio izlaz na internet.
Nadam se da sam bar nesto ti rascistio u glavi :)
:: Nemoj se svadjati sa budalom, ljudi cesto nece primjetiti razliku ::