Pa ne baš... Ne razumem se u poljoprivredu nešto preterano, to što znam sam onako usput negde pročitao, pa ne mogu sad da pišem naširoko o ovoj temi...
Koliko je meni kao laiku poznato, svaka biljka ne može da uspe na svakom zemljištu jelte. Zbog toga je potrebno pre sadnje biljke napraviti stručnu analizu zemljišta, i videti koja kultura najviše odgovara toj konfiguraciji tla. Naravno, ukoliko se želi saditi baš određena kultura onda se zemljište prihranjuje i priprema za tu kulturu, i to košta. Čim to košta, a nije obavezno da se uradi, to naši seljaci ne rade.
Sledeće je odabir stabiljke. Verujem da tu postoje više vrsta, i da seljaci uvek kupuju ne onu najskuplju nego onu 'tu negde'.
Potom sigurno znam da seljaci ne koriste moderna đubriva, pogotovo ti malinari koji su u 99% slučajeva "seljaci od par ari". Oni misle da je dovoljno s'vremena na vreme ubaciti malo kravlje balege i završili su posao.
I naravno, kad se sve sabere, kad se ne koriste najmodernije (a bogami i najskuplje) metode u poljoprivredi, krajnji produkt može da bude samo neke osrednje klase. Uzevši u obzir i zastarele načine obrade, branja, male uzgajane površine gde se ne isplati koristiti neke masovnije i naprednije načine obrade, dolazi se do toga da je proizvodna cena velika.
Kad spojimo veliku proizvodnu cenu, i osrednji proizvod - dobijamo gomilu malinara koji blokiraju puteve.
Inače, baš konkretno što se tiče malina, jedan moj prijatelj mi je pričao da je on hteo ući u posao sa malinama, ali nije mogao da dobije kredit od banke, a trebalo mu je nešto tipa preko milion evra da bi ušao u posao, i da bi proizvodio malinu koja je sa cenom i kvalitetom konkurentna na svetskom tržištu. I on mi je baš i rekao da je 5 hektara maline minimum minimuma za isplativost.