Evo dela Zakona o radu koji se odnosi na rad na određeno vreme:
Citat:
Član 37.
Radni odnos zasniva se na vreme čije je trajanje unapred određeno kada su u pitanju: sezonski poslovi, rad na određenom projektu, povećanje obima posla koji traje određeno vreme i sl. za vreme trajanja tih potreba, s tim što tako zasnovan radni odnos neprekidno ili s prekidima ne može trajati duže od 12 meseci.
Pod prekidom iz stava 1. ovog člana ne smatra se prekid rada kraći od 30 radnih dana.
Radni odnos na određeno vreme, radi zamene privremeno odsutnog zaposlenog, može se zasnovati do povratka privremeno odsutnog zaposlenog.
Radni odnos zasnovan na određeno vreme postaje radni odnos na neodređeno vreme, ako zaposleni nastavi da radi najmanje pet radnih dana po isteku roka za koji je zasnovan radni odnos.
Znači, imaš pravo da tražiš da te formalno zaposle na neodređeno vreme. Ali u praksi je to najčešće uzaludan posao, jer nam je sudstvo kilavo a poslodavci laki na obaraču ako nisi nezamenljiv. Baš u tome je kvaka, ako adekvatna zamena za tebe ne postoji na tržištu rada, šta ima da te interesuje da li ti na tamo nekom papiru piše određeno ili neodređeno. To je ionako relativan pojam.
Iskreno, ja zaista ne vidim razliku između rada na određeno i rada na neodređeno u praksi. Ako je zbog banke, promena banke će rešiti taj problem. Verovao ili ne, u Srbiji postoje i privatne banke koje traže da žiranti budu isključivo iz državnih firmi. Da li to znači da sada sve firme treba da postanu državne? Naravno da ne. Takva politika banke je sama sebi kontradiktorna. Ako privatna banka generalno nema poverenja u druge privatne firme, zašto bi iko pri čistoj svesti i zdravoj pameti poklonio poverenje takvoj banci...