Nažalost, upravo je Apache napisan po tom modelu (zapravo, prvo se skupilo par ljudi koji su nadograđivali NCSA httpd, međutim, kada je to postalo neprihvatljivo, osnovali su ASF/Apache Software Foundation, i
bez plate napisali Apache HTTPd). Isto tako, GNU je najvećim delom napisan, i jedino što nedostaje je kernel (Linux je za to iskorišćen, a mislim da je sistem GNU/Linux prilično kompletan ovih dana, takođe imaš i GNU/FreeBSD, u planu je i GNU/NetBSD, pa nisi čak ni vezan za samo jedno jezgro). GCC i Emacs je razvijao i RMS, mada on sada svakako više političkih eseja piše, nego što programira; GCC (Gnu Compiler Collection) sadrži kompajlere za C, C++, Javu, Fortran, Pascal, Objective C, možda Adu i sigurno par jezika na koje sam ja zaboravio, uz to je sigurno jedan od C++ i C kompajlera koji najbolje prate najnovije standarde; Emacs je editor u kome se gotovo može implementirati i sam AutoCad :-). Ne zaboravi ni na jednu od najboljih biblioteka koje obezbeđuju POSIX kompatibilnost mnogim sistemima: GNU libc.
Zatim, dodaj i projekat GNU Octave, koji je praktično kompatibilan sa Matlab-om (izvršava skoro sav kod iz Matlab-a, a sadrži i neke dopune), Gnumeric (već nekoliko godina upotrebljiv spreadsheet program [i tu se ne misli na možeš da ukucaš nešto, već možeš čak i da učitaš Excel fajlove i sve sem VBA, OLE, i par fontova će raditi]) i još mnogo drugih programa koji se kvalitetom ne da mogu uporediti sa „vlasničkim“ softverom, već su i daleko ispred njega.
A sve od ovoga je počelo baš na taj način: sednem ja, napišem malo, i onda to drugi nadograđuju (pa tako je razvijeno i Linux jezgro). Period razvoja najozbiljnijih projekata je i u ovom slučaju preko 10 godina.
Zanimljivo je da ti toliko potcenjuješ amaterski (sa značenjem „nije plaćen“) razvoj softvera, i ne znam zašto misliš da „amateri“ nisu u stanju da „planiraju, kodiraju, izvrše kontrolu kvaliteta, napišu dokumentaciju“ (hm, najbolja dokumentacija dolazi upravo uz GNU programe; preporučujem da zaista razgledaš malo
www.gnu.org, i iznenadiće te stotine hiljada stranica
slobodne dokumentacije).
Ono što je tebe najverovatnije usmerilo na pogrešan put je to što kada jedan projekat slobodnog softvera postane dovoljno uspešan, onda finansijska podrška stiže „sama“ (tako je u slučaju Apache-a). U drugim slučajevima, koje je Reljam izričito tražio da ne navodimo, zaista preduzeća rade na razvoju slobodnog softvera, a po vrlo različitim principima i metodologijama (čitaj: X11, MySql, Plan9...). Takođe, imamo i one projekte na kojima rade univerziteti, a njih opet neću pominjati, pošto ni to ne ulazi u opseg „dozvoljenih“.
Možda se moje mišljenje promenilo, ali ne i činjenica da sam u pravu.