Citat:
Potpuno si u pravu da je postala praksa da se trazi mockup pre zakljucenja posla, kao da je portfolio poceo da gubi svoj znacaj, sto je meni recimo to neprihvatljivo, jer sto je mockup za tebe to je storyboard za mene a ja vec skoro 2 meseca radim jedan SB 8 sati dnevno (jeste veliki posao, jeste dobro placen ali opet...). i nikad ne bih pristao na takve uslove.
Ovo je apsolutno tačno. I ja sam primetio da su poslodavci mnogo nepoverljiviji nego pre jedno 2-3 godine. Doduše, ja se konkretno ne bavim dizajnom i grafikom već programiranjem, ali je potpuno ista stvar u pitanju i ovde. Sve teže je dobiti posao samo na osnovu referenci, već se uglavnom traži demo onoga što treba da se radi, pre nego što uopšte i počne da razmišlja da ti prihvati bid. U razgovoru sa jednim od klijenata sam shvatio i zašto. Naime, pre nekog vremena, ponudio mu neki Indijac izuzetno povoljnu cenu za izradu sajta i logoa, poslao mu fenomenalan portfolio i ovaj ne razmišljajući prihvati taj bid. Međutim, baja, em je probio deadline za 5 dana, em ono što mu je poslao nije ličilo ni na šta. Na kraju se ispostavilo da to uopšte nije bio njegov portfolio. Tip verovatno razgledao razne portfolije po netu, proveravao da li je takvo ime (onoga čiji je portfolio) zauzeto na freelance sajtu, i ako nije, registrovao se pod tim imenom i udri po bidovanju :) Jednom njegovom prijatelju se desilo nešto slično. Opet Indijac u pitanju. Čovek tražio da mu neko napravi nekakvu klijent/server aplikaciju, nisam ulazio detaljno u priču kakvu, ali nebitno. Uglavnom, javio mu se neki Indijac opet sa izuzetno povoljnom ponudom i linkom ka "njegovim" ranijim projektima. Ovaj se oduševio ponudom, prihvatio bid, i opet probijen deadline, aplikacija puna bagova, sors kod raskupusan (ili da kažem izšpagetiran :)), komentari na tarzansko-engleskom tipa "thus is the aruy of namburs", jednom rečju užas. Šta se u stvari desilo ? Baja otišao na planet-source-code, poskidao sve moguće aplikacije u kojima se pominje client i server, kompajlirao ih i okačio za download kao svoje radove. Čak se nije potrudio ni GUI da promeni :) Naravno, poslodavcu nije bilo ni na kraj pameti da proverava da li je ovaj poskidao od negde sve te aplikacije, sve dok nije video da ovaj to zapravo ne ume da uradi, a vamo je kao uradio 50 sličnih aplikacija. Verujem da su i mnogi drugi poslodavci prošli isto ili slično, pa je u neku ruku i normalno da su postali obazriviji. No, sa druge strane, ovo ima i određenih prednosti. Recimo, upravo zbog ovakvih stvari kada poslodavac nađe čoveka koji mu odradi posao kako treba, obično se posle drži njega kao pijan plota. Tako da, ako ste profesionalac i dobro radite to što radite, i jedan dobro urađen posao vam može doneti stalni angažman kod tog poslodavac za sve slične poslove, jer zašto da rizikuje bez potrebe. Naravno, ovo ne treba zloupotrebljavati, pa odjednom za sličan posao za koji ste tražili 300$ sada tražite 1000$.
Citat:
Mislim da gresis u jednom. Svojevremeno mi je pametan covek (iz moje struke) rekao: "nemoj da se plasis da naplatis". Ako covek mora da plati sajt 2000$ u svojoj okolini i trazi outsource za koji ti trazis 1000$ a indijac trazi 200$ ipak mislim ce pre izabrati tebe. Bas taj zlatni balans (subjektivno misljenje naravno) s jedne strane uliva poverenje kod klijenta, jeste - mogao je da prodje mnogo jeftinije ali to njemu nije razumljivo.
Generalno se slažem sa ovim, ali opet, to zavisi od slučaja do slučaja. Ako si nov na nekom freelance portalu i nemaš urađenih projekata, sasvim sigurno ćeš izgubiti u konkurenciji sa nekim ko ima makar jedan urađen posao i traži manje para nego ti. Možda je najbolje u početku birati manje poslove i sticati reputaciju, a posle kad dostigneš određeni nivo preći na jače poslove, i naravno uzimati više para. Dakle, zlatni balans igra ulogu, ali tek onda kad stekneš određeni nivo među koderima.
Uopšteno gledano, u freelance poslu nije najbitnije znanje, koliko god to čudno zvučalo. Najbitnije je imati dobre komunikacione veštine i perfektno poznavati engleski jezik. Kad kažem perfektno, baš to i mislim. Ja sam recimo išao na gomilu kurseva iz engleskog još kao klinac, učio ga u školi, bez problema gledam filmove bez titla, pisao gomilu mejlova na engleskom, ali tek kad sam počeo da se bavim ovim poslom shvatio sam koliko u stvari ne znam, pa sam u početku morao često da konsultujem i rečnik da bih shvatio u potpunosti šta je ovaj hteo da kaže. Dakle, najbitnije je prvo detaljno pročitati zahtev, pa onda još 5 puta ako treba za slučaj da ti je nešto promaklo i razumeti ga u potpunosti. Bez toga ne treba bidovati uopšte. Jedan moj drugar se tako zeznuo, jednostavno preleteo preko ponude, video da piše Access, VB, SQL i rekao "uuuu super, ja to sve znam" i onda se ukopao na prvom pitanju koje mu je postavio poslodavac. Naime, preletevši tako preko zahteva uopšte nije pročitao da se od bidera zahteva poznavanje ekonomskih prilika u USA i upućenost u berzansko poslovanje. Naravno, kod tog poslodavca je završio karijeru, što uopšte nije zgodno, jer dobre poslodavce je teško naći, isto kao što je teško naći dobrog kodera... svakakvih ima tamo. Druga bitna stvar posle pažljivog čitanja zahteva jeste i da pokažete da ste razumeli taj zahtev i da ste spremni na komunikaciju u vezi projekta, kao i da odgovorite na svako pitanje koje vam se postavi. To znači da kad bidujete, nikako nemojte složiti jednu rečenicu tipa "I can do it, when do we start ?" i slično. Upravo tako uglavnom komunicira većina Indijaca, pa još kad počnu sa tarzansko-engleskim, to nijedan ozbiljan poslodavac neće ni da uzme u obzir. Jedan od klijenta mi je čak i pokazao kakve je sve bidove dobijao, ono je za ne poverovati... sve nešto tipa "Can I do th yob, I nid maney... plizzzzz", "Myne girlfruind is prugenent... i do anthing for smoll muny" ili "Can I do it... pliz pliz pliz"... što bi naš narod rek'o, ciganluk. Upravo zbog toga ne treba obraćati mnogo pažnju na broj bidova, ja to nikad ni ne gledam, već su mnogo bitniji podaci o kupcu (tačnije, njegova istorija), kao i koji je deadline za projekat, i ako ne možeš da završiš barem za polovinu tog vremena, nemoj ni da biduješ, jer gotovo uvek po završenom poslu treba još nešto odraditi, recimo ispraviti eventualne bagove, dodati nešto što si možda zaboravio, proveriti da li si ispravno napisao komentare, odraditi i testirati instalaciju... sve su to stvari koje na prvi pogled izgledaju "lako ćemo", a u stvari mogu da oduzmu više sati, pa i dana. Dakle, treba složiti jasnu i konciznu ponudu, bez gramatičkih i pravopisnih (ili barem gledati da ih bude što manje) grešaka i uvek pitati ako ti nije jasno nešto u vezi projekta, jer dešava se recimo da poslodavac namerno stavi neku nebulozu u zahtev kako bi isfiltrirao one koji nisu lepo pročitali zahtev, kao i one koji "mogu sve da urade", čak i ako je to nemoguće. Meni se to jednom desilo. Čovek tražio da mu se uradi program za izračunavanje i generisanje svih mogućih kombinacija 7/39 i smeštanje u text fajl i kasnije filtriranje, ali da cela procedura traje manje od 3 sekunde. I ja lepo napisao bid u kome sam mu objasnio da razvijam softver u sportskoj kladionici i da sam poprilično upoznat sa kombinacijama, ali da nema šanse da se takva operacija odradi za 3 sekunde i posalo mu neke moje benchmark testove sa različitim algoritmima. I čovek lepo uzeo, zatvorio bid i dao mi posao. Posle mi objasnio da je svestan toga, ali da je namerno stavio to kao uslov da proveri ko se zaista razume u problematiku, a ko ili ne čita zahteve ili je planirao da iskopira prvi algoritam koji nađe na netu i pošalje mu. Takođe ne treba se libiti ni predlaganja drugačijih rešenja od onog koje je poslodavac zamislio, ako si siguran da je ono bolje. Recimo, jedan moj kolega je tako bidovao za jedan projekat u kome je poslodavac nabrojao neke razne komercijalne komponente koje bi se koristile i bio spreman da plati za njih, ali je ovaj kolega predložio upotrebu drugačijeg rešenja koje bi postiglo istu stvar, ali bez tih komponenti, što bi mnogo manje koštalo... Epilog je da je isti taj kolega odradio posao, uzeo lepu kintu i još ga je ovaj častio sa polovinom sume koju mu je uštedeo (što uopšte nije bila mala cifra, oko 500$ ako se dobro sećam) i dan danas prvo njega zove za bilo koji posao.
Izvinjavam se na dugačkom postu, ali rekoh ajde kad se već piše da podelim i ja neka iskustva :)
-Odracuonogakomijedrpiorazmaknicu.
-Ne rxdi mi txstxturx, kxd god hocu dx
ukucxm "x" onx ukucx "x".
-Ko kaaz e da ja neuummem da kuuca
m.
-Piše "Insert disk 3", a jedva sam i ova
dva ugurao u drajv
-Postoje samo dve osobe kojima
verujem, jedna sam ja, a druga nisi ti