Citat:
burex: Hajde da oživimo ovu temu malo, pod uslovom da ima raspoloženih forumaša preko bare ;)
- Da li se kod vas oseti uticaj svetske ekonomske krize i u kolikoj meri? (Ima li panike? :) )
- Da li ste kupili novi TV ili ste uzeli neki adapter za novi ATSC standard? Kakve televizore sada možemo naći u prosečnom USA domu?
- Bio je već spominjan ritual "tipping"-a, tj. davanja napojnice... Koliki prosečan tip iznosi, i gde je običaj da se daje napojnica, a gde ne?
Pozdrav!
Manje-vise ceo zivot zivimo u modu 'one paycheck away from the street' - odpustanja su deo svakodnevice,
i velikoj vecini ljudi se bar jednom desio lay-off. Uticaj krize se sigurno oseca, trenutno su sve vece firme 'na
nervnoj bazi' odpustile 8-15 posto radne snage (trenutno: Sun Microsystems: 6000 radnika = 18% radne snage,
NVidia 8% radne snage, E-Bay 150 mesta, Yahoo planira 1000 radnika...). Poznavaoci kazu da pravi razlog nije
stvarni visak radnika, jer svaka kompanija sa tehnoloskom vizijom zna da odpustanje ljudi koji vec rade godinama
ne ide u prilog buducim postignucima. Medjutim, sa stanovista berze na taj nacin poboljsavaju 'price to earnings ratio',
narocito u nailazecim uslovima u kojima se predvidja opadanje prodaje.
Te su stvari manje-vise vidjene, i nekako se na njih naviklo. Naravno da nije prijatno, ali do panike ima dosta da
se putuje.
Ono sto je zaista dramaticno na duze staze je potpuno razaranje bilo kakvog kreativnog industrijskog procesa na
tlu USA. Sve manje i manje se nesto proizvodi kvalitetno i na svetskom nivou, a sve vise i vise se privreda oslanja
na trange-frange, servise, turizam, bankarstvo, ...u delatnostima u kojima invencija, ekstra motivacija, stezanje kaisa
imaju vrlo malo ucinka i u kojima ne lezi potencijal za dramaticne preokrete na bolje. Obican covek sve teze i teze
moze da sklopi normalnu egzistenciju.
Poredjenja radi, generacija dosla 60-tih u USA je prvi posao nalazila sa lakocom u mnogobrojnim fabrikama. Ziveci svoj
zivot normalno i skromno, veliki broj tih ljudi sasvim prosecnih zanimanja (postar, knjigovodja, frizer,...) je osvanuo krajem
devedesetih u solidnom bogatstvu, par kuca, automobila...'moj Vlado je volio Cadillac, a ja sam vise volila Lincoln'...zbrinut
u svakom pogledu.
Danas, uslov za opstanak je neprestana trka i neprestano ucenje. Ni magistratura ni doktorat nije garant da ce zivot moci
da se prezivi lagodno. Ja licno sam u neprekidnom i stalnom procesu ucenja iako sam iz skole izasao pre petnaest godina.
Bar je tako u tehnologiji, a mislim da je slicno i u ostalim profesijama vezanim za prirodne nauke (medicina, farmacija, hemija,
fizika...), cak i za pravne nauke.
U vezi TV-a:
Sta je to prosecni USA dom je veliko pitanje. Cak i u ultra modernoj severnoj Kaliforniji kad odes na tzv. estate sale (deda i
baba umrli, rodbina rasprodaje imovinu i sprema se da proda kucu), mozes videti kolekciju LP ploca (Elvis, Perry Como, Paul Anka...),
Philips magnetofon koturas iz 1971-ve, Zenith TV iz istog perioda...itd.
Za vecinu ljudi, (cak i sirotinja) nije nista tesko naci 'sanduk' TV aparate odlicnog kvaliteta (Sony, Toshiba,...) u odlicnom stanju.
U radnjama vec nekoliko godina u ponudi nema niceg drugog nego flat panel TV-ova. Cene su pale na sasvim prihvatljive nivoe,
tako da ko god je kupio TV u poslednjih par godina verovatno ima sve prema najmodernijim zahtevima.
Ja licno prema multimedijskoj tehnici imam odnos kao obucar prema cipelama - masu stvari vidim mnogo pre nego sto izadju na
trziste, i iako mogu da uzmem puno toga po specijalnim (da ne kazem bezobrazno niskim) cenama, imam prilicno funkcionalan
pristup celoj prici. Novi TV sam kupio, ali zbog razloga koji nemaju mnogo sa histericnim pracenjem tehnologije.
Napojnice:
podrazumevaju se u restoranima u kojima sedis za stolom a neko ti prinosi jelo. Obicno su u iznosu 2x tax na ceo racun (grubo oko
15% ceha). Kod poseta od 7+ osoba, restorani ti odmah uracunaju tip, dok je u ostalim slucajevima ostavljeno tebi da das tip.
Ako je kelner bas lenjo govedo, imas i opciju da mu ne ostavis nista...u vecini ostalih slucajeva u kojima te ljudi sluze lepo i prijatno,
nekako je blam ne ostaviti normalan tip. Restorani u kojima sam uzimas jelo (all you can eat, ili buffet) ne ostavlja se tip.
Slicno je i sa frizerskim i srodnim (pedikir, masaza....) uslugama kao i kod taxi servisa - tamo gde te ziv covek dvori podrazumeva se
tip. Tamo gde se sam sluzis a neko ti samo naplacuje za kasom, ne ostavlja se nista extra.