Citat:
Marko_L: Pa nije, ali tako je to u sportu, kako individualnom, tako i ekipnom. Evo recimo, Yao Ming sa svojih 229cm (nekih 25 cm više od proseka NBA lige) svakako nije ravnopravan sa ostalima, pa bivši NBA igrač Manute Bol, visok 231 cm sa rasponom ruku od 260 cm, isto tako nije bio ravnopravan sa ostalima, pa onda tim Čikago Bulsa sa Džordanom, Rodmanom i Pipenom, dakle najboljim igračem sveta, najboljim skakačem lige, i najboljim utility igračem lige, svakako nije bio ravnopravan sa ostalim timovima, pa onda, šta znam Lindzi Devenport koja je praktično tenk od žene, isto nije ravnopravna sa većinom teniserki, itd. Dakle, uvek imaš onih kojima fizička konstitucija ili psihičko stanje daje prednost nad drugima. Zar svima njima treba zabraniti da se takmiče?
Ma niko ne govori ni o kakvim zabranama, ali ovi primeri koje si naveo nisu adekvatni, prvo zato što su timski sportovi, drugo zato što niko od tih sportista nije imao spomenutu dijagnozu, niti je bio toliko dominantan (osim Džordana ali ipak u timskom sportu), i treće niko od njih nije pokazivao simptome ludila kao što je Felps pre neki dan u bazenu.
Znači radi se o tome da je ta dijagnoza ADHD verovatno ključna za toliku dominaciju Felpsa u plivanju. Da nije toga on bi svakako bio dobar plivač, ali ne bi bio TOLIKO dobar, zato što ne bi bio toliko lud. E sad, kada neko objektivni hendikep pretvori u prednost, to je lepo, ali da li je fer - to je pitanje.
Imao sam jednog druga iz osnovne škole, koji je bio tako, u to vreme da kažem luckast. Znači ono nemiran, loš đak, sklon nekim izgredima (na sreću ne nasilnim), i tako smatran za ludaka među decom, koliko deca u nižim razredima osnovne škole mogu svog druga smatrati ludim. Jedino u čemu je on bio nedostižan su bile tzv. TV-igrice (kako smo ih mi tada zvali), odnosno one džepne Nintendo video igrice, Donkey Kong i slične. On je svaku tu igricu mogao bez problema da obrne do 999 (što je bio najveći skor), bez po muke, sa 3 života. Dok smo se mi svi ostali mučili do besvesti i ne bismo uspeli da to postignemo. Znači ne znam dal sam jednom u životu neku od tih igrica "obrnuo" do 999 pa opet na početak. Njemu to nije predstavljalo nikakav problem, štaviše svaku igricu koje bi se dokopao, maltene istog dana bi je obrnuo. Mi nismo mogli da verujemo, ali to je recimo primer jednog takvog deteta poput Felpsa koji nije ni za šta, osim za ono što ga interesuje, i tu je najbolji.
Danas taj Mića iz osnovne škole skita ulicama i basically je skitnica bez ikakve perspektive i ičega, ali eto, uvek kad ga sretnem setim se kako je razvaljivao video igrice kao niko u životu koga sam ja znao ni pre ni posle njega.
Sell 'crazy' some place else. We're all stocked up here.