Ajde što te prvo pitaju za boju telefona (!) koji želiš da uzmeš za dinar, nego što ti tek onda rade kreditnu proveru - nikako obrnuto, već je cilj prvo da te navuku... nije ni to toliko bitno...
Bitno je da su mi uz ustezanje dali ugovor da pročitam, koji sam naravno tražio pre bilo kakvog pokušaja zaključivanja istog - mislim da su dužni da mi daju da vidim šta potpisujem, pre nego što i započnem proceduru, čisto da bih se informisao o njihovim uslovima.
Ali, u ugovoru jasno piše: telefoni koje vip daje korisnicima su u vlasništvu VIP-a, i ostaju u vlasništvu vip-a tokom trajanja ugovorne obaveze!!! Telefon se nekima daje za dž, nekima uz plaćanje neke fiksne nadoknade za rentu, ali telefon je njihovo vlasništvo ,i korisnik je dužan da ga vrati posle isteka ugovorne obaveze!
Ukoliko ga ne vrati posle isteka ugovorne obaveze, korisnik je dužan da plati vip-u 1rsd, dakle dinar.
Ukoliko ga ošteti ili pokvari tokom trajanja ugovora, dužan je da plati popravku ovlašćenom servisu, a nikako ne sme da ga baci u kantu!!
Ugovor mi naravno nisu dozvolili da ponesem, mada mislim da imam svako pravo da ponesem ugovor kući ili kod advokata na razmatranje pre nego što poželim da ga sklopim sa njima i potpišem, pa nisam mogao da ga skeniram ovde i okačim.
Tako da, osim što dragi građani nisu vlasnici telefona za dinar, mada se svakodnevno marketinški obmanjuju, takođe nam nije ni dozvoljeno da ugovor razmatramo na miru, već isključivo u poslovnici.
Postoji li neki pravni okvir po kome oni ovo smeju da rade, ili samo čisto i flagrantno krše zakon????