Ima svašta, posebno po centralnoj Srbiji, šumadijska sela/zaseoci, gde populacija izumire, dece ili nema ili su po gradovima. Dosta kuća i imanja zapuštenih jer su dede i babe pomrli a nema ko tamo da živi. Zemlja da li se obrađuje ili ne, pitanje je. Takva domaćinstva po pravilu imaju dosta zemlje, jer su oni isključivo od toga živeli - znači 10ak i više hektara. Kuće i okućnice ogromne, prostrane, letnje kuhinje, kačare, ambari, senjaci, štale, garaže, svinjci, kokošinjci, šljivari, vinogradi - sve to ulazi u imanje oko kuće. To je u Vojvodini dosta skučenije, tamo u Bačkoj gde su švapske kuće, ako izuzmemo salaše gde je sve isto prostrano.
Po mogućstvu zaseok bez asfaltiranog puta u krugu od min. 2-3km iz bilo kog pravca. Priroda bujna, voda iz bunara, struja i telefon, to je cela infrastruktura.
Ali takva imanja nisu za vikendicu, jer tu ima uvek mnogo posla oko osnovnog održavanja, tipa košenje trave, kresanje zelenila, drveća. Treba uložiti vreme i trud da to sve ne proguta vegetacija. Mirno jer nema saobraćaja, nema policije, prodavnica, nema ničega osim prirode.
Takva imanja se mogu naći i kupiti relativno jeftino, samo pitanje je ko bi tu živeo. Štaviše, ne moraš ni da kupiš, ima ljudi koji bi te pustili da živiš samo da održavaš imanje ili da kuća ne zvrji prazna. Znam slučajeve.
Sell 'crazy' some place else. We're all stocked up here.