Po ko zna koji put:
Osnovna teza koja se posvuda provlači je da balansirani spojevi ili čak samo sprave s balansiranim ulazima/izlazima zvuče bolje od nebalansiranih. To naprosto nije točno.
Najveća prednost balansiranih spojeva jest u većoj otpornosti na smetnje u obliku šumova, brumova i sl., a koje nastaju u samim kablovima. Kablovi se ponašaju nalik antenama i na njih utječu elektromagnetska polja električnih uređaja u blizini kojih prolaze, razna tehnička zračenja, radio signali itd.
Kad se signal šalje iz sprave s balansiranim izlazom, on se pomoću elektroničkog sklopa ili audio transformatora duplira i pošalje paralelno kroz dvije žile kabla. Jedan od ta dva identična signala ostane nedirnut ("+" ili "hot"), a drugom se obrne polaritet ("-" ili "cold"). Ono što je kod jednog brijeg, to je kod drugog dol vala. Da ih se zbroji, rezultat bi bila tišina, potpuno poništavanje. Ta dva signala putuju kablom i putem skupljaju smetnje. Te pak smetnje jednako, tj. s istim polaritetom utječu na obadva signala. Znači signali u dvije žile kabla su međusobno u protufazi, ali smetnje nisu. Ako je na drugom kraju kabla sprava s balansiranim ulazom, u njemu se naša dva signala podvrgavaju obratnom procesu. Signal koji je bio obrnut u polaritetu ("-"), sada se obrće natrag. Obadva signala sada imaju isti polaritet, ali polaritet smetnji u njima smo obrnuli. Kada se ta dva, sada opet identična signala zbroje, rezultat je 6dB jači zbirni signal, ali i potpuno poništene smetnje koje je kabel skupio putem.
Sve ovo vrijedi samo ako sprava koja šalje signal ima balansirani izlaz, a sprava koja prima balansirani ulaz i ako su spojene odgovarajućim kablom.
Usput, ne postoje balansirani kablovi. Postoje balansirani ulazi i izlazi, postoje balansirani spojevi, ali kablovi sami po sebi nisu balansirani. Mogu samo biti prikladni za balansirano spajanje audio uređaja.
Što se kvalitete zvuka tiče, iako balansirani ulazi/izlazi na spravi ukazuju na viši tehnički nivo, kod većine jeftinijih sprava oni zapravo zvuče lošije u odnosu na nebalansirane. Radi se o tim dodatnim elektroničkim sklopovima za balansiranje na ulazu i izlazu. Svaki dodatni sklop degradira zvuk, a posebno ako se maksimalno štedi na komponentama, kao što je to slučaj kod sve jeftinije opreme. To se najlakše može primijetiti kod sprava koje imaju odvojeno i nebalansirane i balansirane ulaze/izlaze. Jedan od najpoznatijih primjera za to su bili Adat-i. To nikada nisu velike razlike, ali u pravilu govore u prilog nebalansiranom spajanju. Kod skupih vrhunskih sprava, pogotovo onih gdje se za balansiranje koriste transformatori, situacija je bitno drukčija.
Balansirani spojevi imaju smisla prvenstveno kod prenošenja signala na veće udaljenosti. U studijima tj. kontrolnim sobama većih dimenzija u kojima su dijelovi opreme međusobno udaljeni, tamo gdje treba povezati veću količinu opreme ili tamo gdje su jake smetnje - u blizini odašiljača, trafostanica itd. Naravno i tamo gdje veći dio opreme ima samo balansirane ulaze/izlaze. To je rijetko slučaj u manjim studijima.
U najvećem broju tipičnih "kućnih" situacija čujne smetnje se neće javiti. Kod bruma je najčešće problem u neadekvatnim instalacijama i taj bi problem trebalo riješiti na izvorištu. Srediti električnu instalaciju ili barem spojiti svu opremu na jedan produžni kabel.
Wars Come And Go But My Soldier Stay