evo javlja se Andrej, nema potrebe za privatnom porukom :)
moja prica je ta da sam zavrsio elektrotehniku(automatiku) u Srbiji, FTN Novi Sad, pa sam
sa tim aplicirao po faxevima u USA i sto vise razmisljam, citam, raspitujem se o varijantama
odlaska, ova moja mi se cini kao najbolja, najlaksa, sa najmanje stresa a najvecim sansama
za ostanak. Znam neke nase ljude koji su otisli direktno na undergrad studije, ali su svi
oni to uspeli zahvaljujuci tome sto su sportisti pa su dobijali neke sportske stipendije,
tako da ne bih mogao da ti kazem nesto vise o undergrad aplikacijama sem onog najosnovnijeg:
da treba da radis test engleskog TOEFL, prijemni ispit SAT koji se sastoji valjda iz
matematike, testa engleskog i pisanja sastava.
dakle, redom da odgovaram na pitanja:
Citat:
da mi opise americke koledze i universitije
ja sam imao tu srecu da mi je poslednji ispit koji sam dao u Srbiji bio digital signal
processing, a prvi u USA isti taj samo malo drugacijeg imena, ali sa istim sadrzajem i
preko njih najlakse poredim ta dva sistema skolstva.
u Srbiji je DSP bio takav da smo imali predavanja, auditorne i kompjuterske vezbe, materija
je bila dosta obimna sa vrlo losom(ocajnom) ili nepostojecom literaturom zbog cega je cesto
dolazilo do zabune u procesu ucenja, na internetu ima svacega ali se razliciti izvori
medjusobno ne slazu, kada odes kod asistenta, moze da ti se desi da nece nesto da ti objasni
jer 'to bi trebalo da znas' i sl. ako asistent postavi pitanje, ti se javis i das pogresan
odgovor, dodje do par sekundi pauze, on te gleda i kaze nesto u fazonu "to je potpuno netacno"
na takav nacin kao da zeli da te ponizi iz nekog razloga(iako ja sad znam da je to sto sam
ja rekao netacno, ali su u pitanju finese, a ne notorna glupost i budalastina kako je njegov ton sugerisao).
sve u svemu, ko je dao taj ispit u Srbiji, sigurno je prosao kroz pakao, iskalio se, naucio
stvari onako kako profesor voli da cuje i mozes biti siguran da je spreman za master studije.
jedini je problem sto posle tog ispita, zato sto si se koncentrisao na gomilu detalja
nebitnih za predmet i gubio vreme trazeci literaturu, kopirajuci zastarele materijale od
proslih generacija, raspitivao se sta to zapravo profesor pita i kako voli da mu
prezentujes-bespotrebno trosenje energije, ne ostane mnogo od sustine koja posle odslusanog
predmeta treba da ti ostane u glavi. ja mislim da je to problem sa nasim skolstvom. jeste da
te fax iscelici, ali ti nesrazmerno malo direktnog znanja ostane na kraju(cast izuzecima).
u USA je situacija ne drugacija, nego suprotna.
niko te nikada nece kinjiti, od prvog dana znas sta te ocekuje jer je profesor obavezan
da bude vrlo jasan po tom pitanju, cas pocinje uvodom u tematiku, nadovezivanjem na prethodni
cas, razradom i kratkim zakljuckom posle cega po pravilu sledi obiman i obavezan domaci,
a o obilju i kvalitetu literature da ne pricam. ja sam uzivao uz ucenje tog predmeta iz knjiga
u kojima su neke stvari mozda previse sazvakane i u 'for dummies' fazonu, ali ako nesto ucis
i zelis da znas dobro i detaljno, mislim da je taj sistem postepenog prosirivanja znanja mnogo
bolji od onog sokiranja studenata zadatkom od 3 strane na pocetku lekcije.
o komunikaciji sa profesorom mogu da pricam danima jer sam time toliko odusevljen da kada pricam
bivsim kolegama da sam bio pozvan od strane profesora na konsultacije jer sam 'postavio zanimljivo
pitanje' posle kojih me je isti lik zamolio da ga otpratim do metroa jer mora da ide a nismo zavrsili
diskusiju, nailazim na nevericu. i to nije izuzetak vec pravilo! neko bi rekao da je to
zato sto su oni na privatnom faxu i dobro su placeni, ali nije on placen da kada mu predajem
kolokvijum, digne obrve i pita "how was it? did you do well??? was it too hard?ooh, yeah, haha,
I've made that one a bit tricky with convolution, but thats why the one with the filter was not
hard, right? ok, have a great day!"... i bukvalno, izlazis sa ispita srecan i pored neizvesnosti
rezultata.na kraju, iako je sam zavrsni ispit u USA bio 20ak % laksi od ovog u Srbiji(to govorim
za DSP, sto nije slucaj sa drugim predmetima, npr za medical imaging signals and systems sam
ulozio nadljudske napore da polozim), znanje koje mi je ostalo je neuporedivo.
ovo sto sam odgovarao u Srbiji je isparilo dok se ovog iz USA secam kao da sam jutros procitao.
sve u svemu, studiranje u USA odnosi puno vremena zbog svih domacih i literature koja mora da
se iscita, ali skoro svaki sat proveden u ucenju mi je bio uzivanje(nije mucno) dok je kod nas
situacija vise obrnuta nego drugacija.
naravno da izuzeci postoje i kod nas i kod njih, ali to su bas izuzeci. naravno, voleo bih
bas da se javi neko sa drugacijim iskustvom. ovo sto ja pricam je vezano za NYC i Novi Sad
i delimicno Beograd(iz Panceva sam pa imam dosta drugova po ETF-u i visoj elektro).
svakome ko je u mogucnosti savetujem da ode na neke studije u USA. ne govorim iskljucivo o
zapadu jer, imam sestru koja je na univerzitetu u Parizu, fashion design, i njoj su se ti
ljudi toliko smucili, da ja ne znam sta je jos drzi da ostane tamo... verovatno bi osecala
licni neuspeh kada bi odustala. primer sa njenog faxa: profesorka i asistent iz modelizma
objasnjavaju nesto na modelu neke haljine npr, javi se korejka i postavi pitanje, profesorka
uz uzdah daje odgovor i nastavlja, posle par minuta moja sestra pita nesto drugo, ove dve
se pogledaju i kaze jedna drugoj "uuffff, ovi imigranti, reeeec francuskog ne razumeju" i
preko one stvari uzurbano daje odgovor.... ?!?! mislim wtf!?!? sve to isto u privatnoj skoli :)
kod mene na faxu na NYU-u, profesor kaze da bez problema mozemo da mu upadamo u rec ako nesto
ne razumemo i predavanja nisu monolog vec jako lako prerastu u debatu na temu.
Citat:
da li postoji sansa da se upise?
da. sanse da upises nesto su velike. ja sam sa prosekom 7.5 upao na Columbia univerzitet
(ivy league), NYU-Poly i Stevens Institut of tech.
Columbija mi naravno nije dala stipendiju(zbog toga sam izabrao NYU) ali upis sam po
sebi nije problem :) ono sto ti ja savetujem je da odvalis matematicki deo prijemnog.
ja sam tu dobio maximum i bio medju par % najboljih tako da slabije poznavanje univerzitetskog
engleskog nije bio problem(to nije engleski jezik sa filmova, vec citanje strucne literature,
elokventno izrazavanje i sl sto je za nas ipak dosta nedostizno ali i nepotrebno na pocetku
studija ako ides na neki tehnicki smer) ali paznja: kada se daju stpendije neki faxevi gledaju
zbir matematickog i verbalnog(engleskog) dela, dok neki samo gledaju matis.
sportske su najbolje. da bi dobio full ride a da nije sportska, moras da budes vanserijski
sa npr preporukom dekana, medaljama iz matisha/programiranja i sl. da se ogradim, ovo sve
vazi za NYC gde je konkurencija velika. mozda je situacija potpuno drugacija u, lupam, dakoti,
ali ja to ne znam. ako jeste, mozda to ne bi bila losa ideja, zavrsiti nesto na zabacenom
westu/mid westu i onda doci u civilizaciju(new england, east coast, west coast) sa USA
diplomom.
ja tu nisam nesto reprezentativan, zato sto nemam punu stipendiju, vec samo polovicnu, ostatak
mi matori finansiraju, ali posto sam postao graduate asistent, od sledeceg semestra ce biti
lakse. ali znaci i to je opcija, otici na neki fax koji nudi stipendiju u vidu umanjivanja
skolarine kao sto je NYU-Poly, uraditi GRE(prijemni ispit za graduate studente) sto bolje,
imati fin prosek i briljirati iz nekog predmeta i time sebi obezbediti mesto u necijem
LAB-u(mada, da budemo jasni, tu je konkurencija cesto ogromna)
Citat:
koliko kosta jedna godina na nekom boljem koledzu,da li je tu ukljucen smjestaj u kampusu,
hrana?
godina zavisi od faxa do faxa. NYC tu prednjaci po cenama. Columbija je npr oko 1350$ po bodu
NYU 1250$, pa ti racunaj. za full time ti je potrebno 9 bodova po semestru, znaci za godinu
18*1250$ za godinu. drzavni faxevi su dosta jeftiniji, kontam da je za to Kalifornija najbolja.
u tu cenu nije ukljucen smestaj. faxevi naravno nude studentima mesto u studentsim domovima,
koji su uglavnom pristojni a nekada i povoljni. recimo, na mom faxu je dom za undergrad studente
oko 700$ mesecno sto je naravno mnogo, ali ako uzmes u obzir da je na prime lokaciji, u
brooklyn heightsu, elitnom delu bruklina, preko puta bruklinskog mosta, jednu metro stanicu
od wall streeta, i da je cena najobicnijeg studia na toj lokaciji 2000$, pa sracunas da cak
i da delis taj studio sa jednom osobom, opet te izadje vise. sa druge strane, isti fax ima
i dom za graduate studente sa teretanom, bazenom, bilijar stolovima, playstation 3 i sl, sto
je cisto izdrxavanje, navlakusa za ljude koji su iz inostranstva pa ne mogu prvog semestra da
na licu mesta nadju smestaj. u sustini, ono sto vecina ljudi radi je da zivi u queensu, u
nekom mirnom delu, dalje od faxa(40ak minuta metroom koji je cudo), deli stan sa nekim
svojim zemljakom za neuporedivo manje pare. npr troje ljudi iznajme stan pa svako daje po
400-500$. ako imas stipendiju, uz neki dodatni poslic(na faxu) i recimo praksu tokom leta,
to moze da se isfinansira.
sto se tice evaluacije diploma, to rade posebne agencije, proguglaj malo, ali nisam siguran
da svi faxevi to traze. wes.com kaze da je nasa ocena 6=C, 7=B, 8,9,10=A, tako da bi moj prosek
od 7.44 bio preveden kao B ili B+ :)
sve sto imas ces morati da prevedes kod sudskog tumaca, a neke stvari ces morati i da
overis u sudu.
jedan od problema za koji ne znam kako ljudi resavaju je taj da za vizu treba da imas gomilu
para na racunu(troskove za godinu dana studija, stanovanje, zivot, hranu i sl). ja sam to
resio tako sto su moji bas tada prodalvali stan pa su stavili sav kesh na racun, ali ne
znam kako to drugi rade mada sam siguran da ima fora. ali u sustini, ti ako budes primljen
na neki fax i dobijes punu stipendiju, razgovor za vizu je vise formalnost.
znaci stavke kojima treba da se bavis su:
1.TOEFL 2.GRE ili SAT(zavisi da li ces ici na graduate ili undergrad) 3. preporuke 4. prevodi
5. izbor regije, faxa i sl, 6. motivaciono pismo(pisi ga dugo, proveravaj, daj drugima da ga ocene)
preravljaj, zadivi ih, 7. aplikacija, 8. viza, 9. smestaj, 10. prvi semestar briljiras,
zadivis profesora i 11. upadnes u neki lab.
dotle sam ja stigao. dalje bi trebalo da ide praksa, pa OPT(rad u USA godinu, do dve i po)
i nakon toga green card ili radna viza.
mozes uvek da probas da kontaktiras neke nase ljude po faxevima, a pravilo je da ih ima, samo je
pitanje da li ce ti odgovoriti na mail(meni je sekretarica u kolumbiji rekla da saljem jedan te
isti mail profesoru jelenkovicu dok mi ne odgovori :) al meni je bilo glupo da spamujem coveka,
tim pre sto sam znao da cu upasti na neke faxeve zbog dobrog GRE-a. uvek je dobro posetiti faxeve
pre izbora, ali je za vecinu nasih ljudi to neostvarivo. mislim da je upoznavanje Dr Chena-koordinatora
katedre za elektrotehniku sa NYU-a doprinelo mom upisu tog faxa(uvek mozes u motivacionom pismu
da se pozoves na nesto sto ti je on rekao u razgovoru i to menja sliku)
ali da, oni to zovu 'making connections' al ja mislim da je to ipak nepotizam. toga ima.
eto, dosta sam napisao, verovatno sam vise i preskocio,
znanje i iskustvo su mi ograniceni jer sam samo jedan semestar sam u USA,
ako ima nekih pitanja, tu sam.
Pozdrav!