Citat:
atelago: ali se primenjuje retroaktivno od datuma prioriteta.
Retroaktivna primjena se ne može sprovoditi u svim pravima, već samo u nekim, možda u pogledu važenja patenta i sl.
Često se dešava da jedna ista stvar bude pronađena u kratkom vremenskom razmaku od strane dva ili više pronalazača/kompanija/instituta...
(To je slučaj sa mnogom otkrićima u nauci.) Nije sporno da je nezavisno pronađena, nije sporno ni da nije došlo do krađe pronalska, ali će patent i pravo na eksploataciju ipak dobiti ipak onaj ko je prvi podnio prijavu.
Međutim, od momenta otkrića, pa do momenta odobrenja patenta (uključujući i period od prijavljivanja pa do odobrenja) obe strane mogu da koriste
svoj pronalazak, ali nakon što jednoj strani bude odobren patent - onda dalje može samo ta strana.
Međutim, to ni u kom slučaju ne može da znači da će druga strana biti kažnjena retrokativno za korišćenje tog svog izuma u vremenu prije odobrenja patenta drugoj strani isto kao da je od prvog dana tog korišćenja već neko drugi držao patent na taj izum i kao da su od prvog dana namjerno radili nezakonito.
Uostalom, ako je neko podnio patentnu prijavu za nešto u C.G., dok je neko mjesec dana prije njega podnio istovjetnu međunarodnu patentnu prijavu u npr. Masačusetsu - ne postoji nikakav način da ovaj u C.G. može znati da je neko već tu stvar prijavio i pokušao da zaštiti patentom negdje na drugoj hemisferi, zato što samo priznavanje traje često godinama, a sam čovjek pojedinac takođe ne može pretraživati čitav svijet da vidi da slučajno neko nije patentirao nešto takvo kao on. Kad bi svako lično bio u mogućnosti i stručan da sve to isprovjerava i ocjeni da li ugrožava nečiju intelektualnu svojinu, onda međunarodna prijava ne bi ni koštala €50,000 nego npr. €50.
I onda, ne može se taj pronalazač u C.G. retroaktivno kazniti za "protivzakonitu" upotrebu "tuđeg" pronalska kada nekad ovaj iz Masačusetsa nakon 5 godina dobije patent, jer taj Crnogorac jednostavno nije ni mogao znati ništa o tome, pa se ne može ni kažnjavati kao da je znao i namjerno činio prekršaj. Jednostavno, od momenta kad neko drugi dobije patent na pravo, on gubi pravo da ga dalje koristi, ali neće odgovarati za vreme koje ga je prije toga koristio.
Sem toga - patentiranje uopšte nije ni obavezno. Svako može da izmisli šta god hoće i to počne da koristi bez ikakvih obaveza da bilo kome šta prijavljuje ili objašnjava. Takvi su npr. svi tajni vrhunski industrijski procesi - niko nije lud da ih patentira i tako nekome daje recept za džaba "na izvol'te". Zato nigdje u patentnim zavodima nećeš pronaći kako Japanci i Amerikanci jedini u svijetu prave one svoje supermagnete jer je to industrijska tajna. Za Coca-Colu ćeš pronaći zaštićen znak, zaštićen oblik flaše, zaštićen logo, ovo ono, ali nećeš pronaći recept za spravljanje samog napitka u patentnom zavodu.
Znači, neki Crnogorac koji nešto smisli može slobodno početi to da eksploatiše bez ikakve patentne prijave ili obaveze (ako to već u tom momentu nije zaštićeno patentom), i naravno da ne može biti kriv za to vreme eksploatisanja, ako neko nekad kasnije to zaštiti patentom.
Jedan od osnovnih principa modernog prava je da ne može neko danas odgovarati za neko djelo koje je učinio u prošlosti u vreme kada to djelo nije bilo prekršaj, iako npr. danas takvo djelo jeste prekršaj.
Tako bi onda mogao pokažnjavati svakog ko je nekad npr. pušio u kafanama ili restoranima u kojima je danas to zabranjeno, a tada nije bilo.