Onda dolaze 1980-e i znatna ekonomska kriza. Redukcije struje, nedostatak benzina, odnosno dopuštena vožnja automobila po parnim i neparnim brojevima tablica, inflacija. Ko je stariji od 40 godina, neka kaže nešto o tome, ali objektivno i istinito. Uslijed svega toga te kompanije možda počinju loše poslovati ili možda čak neprofitabilno?
Onda dolazi rat i najvjerovatnije su mašine, uređaji i materijali naredbom vlasi uzeti za vojne i(li) civilne svrhe. Naravno, tih 2.5-3 godine neaktivnosti dodatno im je naštetilo. Nije bilo obrazovanja zaposlenih i tehnološkog napretka.
Onda nakon rata te kompanije su bez zaštite izložene brutalnom svjetskom tržištu, odnosno svjetskoj ekonomskoj utakmnici. Šta se nadalje desilo?
Sudeći po novinarima, o kojima imam nisko mišljenje, dio njih je privatiziran, ali novi vlasnici nisu ispoštovali privatizacioni ugovor. Radnicima nisu isplaćena neka novčana potraživanja, a neljudski resursi kompanija su prodani u staro željezo. Mislim da se čak ni novi vlasnici nisu pojavili u državi više od 2-3 puta. Po novinarima tužilaštvo "glumi kipa", odnosno ne reaguje.
Šta je bilo sa kompanijama u državnom vlasništvu? Sudeći opet po novinarima, radnici su nešto radili, ali su samo kako-tako dobivali platu. Valjda im je rečeno da za penziono i zdravstveno nema za sada novaca, pa da se strpe, možda će biti. Sad mnogi od njih trebaju ići u penziju, ali šta iz vlade kažu? Zovu ih na neke dogovore, ali se ne saznaju detalji, samo na vijestima objave:
I to je sve, ne možeš da saznaš detalje. Ili vlada ima novca za te doprinose, a neda ili nema, pa bi i ona morala da fabriku rasproda u staro gvožđe, a to bi značio onda i skoro siguran kraj kompanije.
I sad se vraćam na novinare i radnike. Kažu radnici, a novinari prenesu:
To zvuči blesavo, a i ta riječ "blesavo" je preslaba za sve to. Ko bi zdrave pameti radio 40 mjeseci besplatno?!! Ili je samo sjedio u kući ili u fabrici i u tom slučaju na osnovu čega zahtjeva 40 plata i uplata za zdravstveno i penziono?!!
Mislim na kompanije kao što su: Fabrika Obuće Aida, TTU (Tvornica Transportnih Uređaja), Dita, Krivaja MoBEL, Željezara Zenica, Agrokomerc. Malo-malo njihovi radnici su na cesti. Onda je dobar dio rudnika u Federaciji prisajedinjen Elektroprivredi BH i to je najavljivano kao oživljavanje rudnika. Ali opet malo-malo dođe informacija da je taj-i-taj rudnik u krizi, osim ako, naravno, novinari opet ne bombaju.
Trebalo bi napraviti studiju o istoriji funkcionisanja tih kompanija od njihovog nastanka, a neke su osnovane čak 1940-ih.
I onda kako je radničko samoupravljanje zamišljeno? Ja mogu biti odličan radnik sa hoblaricom za drvo, ali šta znam o prodaji proizvoda za vani? Niti znam engleski jezik a niti funkcionisanje svjetskog tržišta. A i iz iskustva znam da se grupa ljudi gdje se svačije mišljenje sluša u pravilu ne može dogovoriti oko ničega. Npr. u grupi od 500 osoba imate 498 različitih mišljenja.
Ili da se cijelom društvu kaže:
Koje informacije nedostaju u cijeloj ovoj priči o propalim fabrikama SFRJ i kako bi se one mogle spasiti, ako uopšte mogu?
[Ovu poruku je menjao R A V E N dana 26.09.2016. u 21:17 GMT+1]