Olovo (tetraetil olovo) se dodavalo u benzin, u posebnom postpuku. Olovo se ododavalo radi poboljšanja oktanskog broja. (Oktanski broj - mera otpornosti benzina prema samo-detonaciji.)
Dakle, u postupku kompresije (drugi takt SUS motora) smeša vazduha i benzinskih para se sabija, i treba izbeći samo-detonaciju, pre nego da sevne varnica iz svećice. Dodavanjem tetraetil olova postizao se taj cilj, i u zavosnosti od procenta, postojao je Normal 86 oktana i Super 98-100.
Kao što znamo olovo ne gori. I još znamo da je spada u teške metale i da se trajno taloži u organizmima i deluje toksično. Gde je završavalo to silno olovo iz goriva ? U prirodi i našim plućima.
Savremene tehnologije su pronašle način da se podigne oktanska vrednost benzina bez dodavanja tetraetil olova. I čim je to otkriveno - na celoj planeti su sve zemlje zdušno izbacile olovo iz goriva.
Olovo u benzinu ni na koji način nije ni štitilo ni čuvalo motor. Svi motori koji su koristili benzin sa olovom bez ikakvih problema su mogli da koriste bezolovni. Dokaz - milioni vozila širom planete.
Naravno, javila se urbana legenda o povoljnom dejstvu ("podmazivanje" i šta još ne) olova na motor. Nema potpore u realnosti.
OTPOR blokadi ulica, OTPOR blokiranom Beogradu, OTPOR blokiranoj Srbiji