Pozdrav drustvo, nisam bio neko vreme na forumu sa opravdanim razlogom. Nije bas kako sam napisao da cu do Nove godine biti u Svajcarskoj, oduzilo se i dosao marta, jbg nisam mogao pre :-). Evo mene 4 meseca na samom Ciriskom jezeru, da sreca bude jos vece pre neki dan mi dodje B viza, a uveli kvote za BG i RO, nisam mogao da verujem od srece, nisam verovao ni L da ce da mi daju, kad bi znali u sta sam se sve uvalio i kakvog sam poslodavca imao, kakav ugovor, a o platnoj listi da ne pricamo :-). Sad malo da vam opisem dolazak, neki clanovi ovde mozda su zapamtili moj ,,nick,, par godina planiranja, tacnije od 2012, negde na sredini fakulteta kad shvatim da u stvari moje poimanje normalnog drustva, moje razmisljanje, ambicije i sve ostalo, kosi se sa svim vrednostima u Srbiji. I sami znate da nisam nikog zamarao ovde, samo pitao za informacije (preporuka svima koji ocekuju da im neko ovde nadje posao i dovede u CH, sredi papire, nadje stan i posao).
No, da ne odugovlacim mnogo, dodje meni pasos EU posle 3 godine cekanja, i onda krenem redom, sve koje poznajem (oko 20 osoba koje vec zive u CH), znate sta sam dobio od njih kao pomoc, veliki... :D, no normalno da nema predaje, krecem ja dalje, imam ponude za Nemacku, Svedsku, Austriju, ali ja ne, usadio sam u glavi CH pa CH. I tako, nadjem nekog ovako na nevidjeno preko onih oglasa na netu sto su 99% prevaranti, razmisljam sta da radim, odlucim IDEM !!! ( ne mogu oni mene da zeznu koliko ja mogu da se izvucem i snadjem ). Spakujem kofer, sednem u maloj lokalnoj kafani na autobuskoj stanici, u pozadini se cuje Šemsa "Zar za mene nema srece, dokle će mi tužno biti lice", udarim ti ja tu par duplih votki, pa kad me pogode emocije, gde li idem sta li radim.
Dodje bus, pustim ti tu ja neku suzu, oprostim se sa prijateljima i rodbinom i krenem, kad me popusti votka negde kod Beograda, razmiljam u sebi " budalo jedna, gde si posao, jel znas gde ides, ko ce da te ceka, gde ces da spavas ", medjutim stigao me umor jer prethodnu noc nisam spavao i tek na Horgosu se probudim, traze pasose, prodjem brze od svih sa EU licnom kartom, ostalima neki pregledi sa srpskim pasosem. I tako, prolazim Madjarsku, Austrijski Alpi su me odusevili iskreno, (mozda to nekome sad smesno dok citate, ali meni prvi put to bio da vidim Alpe uzivo, sem na slikama).
Dolazim na CH granicu, nema niko, prolazim Sent Galen, gledam i odusevljava me uredjenost zemlje. Stize bus u Cirih, gazde nema, pomislim u sebi, dobro, bar da vidim grad i jezero, obidjem malo Langstrasse i vidim sta nudi, prespavam par dana u hotelu pa nazad. Uzmem telefon od vozaca, pozovem gazdu, bio tu u blizini i nadjemo se. Dalje bi glupo bilo da vam iznosim informacije, to je vec privatnost, kako sam se iz dana u dan snalazio, sem da vam kazem da od svega sto sam dogovorio nije ispalo ni 20% dogovora. Ali nisam popustao, trpeo, spustio se mozda nize nego sto treba, ali uvek sam imao vere u sebe da ce svakim danom biti sve bolje. Uzmem pivo, sednem prvog dana odmah na jezero, nasmejem se i pomislim u sebi DOKTORE, sad si stvarno ovde !!! :-)
Nasi ko nasi ovde, retko da cete naci nekog iskrenog prijatelja, sve se svodi "dok imam interesa od tebe, dobar si". Izbegavao sam nase koliko sam god mogao, nemacki mi je negde izmedju A1 i A2, pa kombinujem, malo to malo engleski, snadjem se. Nadjem stan, potpuno sam sredim u Gemajde, prijavim se, konkurisem za vizu, odem otvorim racun u banci, uzmem krankekassu, AHV kartu. Dve dopune dokumena mi trazili, mislio sam da necu dobiti nista, kad pre neki dan stigde B viza. Evo treci dan me glava popustila, morao sam da proslavim :D
Idem od ponedeljka na novi posao, potpisao sam ugovor, pa nadam se da ce bar malo biti bolje nego gde sam bio do sada, ali polako, upornost samo i bice sve kako treba za godinu ili dve, naucim jezik, nadjem "normalan" posao. Mozda neko nece poverovati da sam stvarno dosao na SLEPO, ali dobro, svako se snalazi kako ume. Videcu kako ce biti sa novim poslom, nadam se bar da ce poslodavac biti Ok, ko radi ovde, zna koliko to znaci.
I jos jedna beznacajna informacija (za mene znacajna :D) koju mi je neki clan ovde napisao pre dve godine, da ne mogu da raspalim rostilj na Ciriskom jezeru jer je zabranjeno. Debelo je slagao, par puta do sada je bilo i to ima bas lepih i uredjenih mesta za piknik. Sto me lazes covece i ubijas mi volju :D
Budite samo uporni i nema neosvojivih tvrdjava, postoje samo losi osvajaci.
Toliko od mene, koga nije mrzelo da procita,
PS Pozdrav svima i zelim vam sve najbolje u zivotu...
serb.ch