Teorema se vrlo lako dokazuje metodom anketitranja matematičara. Stepen korelacije između oblasti kojom se bave i oblasti koju smatraju najtežom i najvažnijom je skoro jedan.
A što se tiče najtežih predmeta na Matematičkom fakultetu u Beogradu, imajte u vidu da se analiza radi daleko najviše i najdublje. Evo nekih od ispita koje sam ja položio, kao i fonda časova koje sam imao iz njih:
Analiza:
1. Analiza I (4+4) 2 semestra
2. Analiza II (4+4) 2 semestra
3. Uvod u numeričku matematiku (2+2) 1 semestar
4. Analiza III (2+2) 2 semestra
5. Kompleksna analiza (2+2) 2 semestra
6. Diferencijalne jednačine (3+0) 2 semestra
7. Distribucije i parcijalne jednačine (2+2) 2 semestra
8. Diferencijalna geometrija (2+2) 2 semestra
Algebra:
1. Linearna algebra (4+4) 2 semestra
2. Algebra I (2+2) 2 semestra
3. Algebra II (2+2) 2 semestra
Geometrija:
1. Analitička geometrija (2+2) 2 semestra
2. Osnovi geometrije (2+2) 2 semestra
3. Nacrtna geometrija (2+2) 2 semestra
Topologija:
1. Topologija (2+2) 2 semestra
2. Algebarska topologija (2+0) 1 semestar
Sve ostale oblasti matematike sam učio na osnovnim studijama u okviru najviše jednog predmeta. Od onih koji se uče u okviru bar dva predmeta, analiza se uči u onoliko predmeta u koliko se uče sve ostale zajedno. Ukoliko se fond časova uzme u obzir, analiza je u još većoj prednosti (12:11). Predmet "diferencijalna geometrija" sam svrstao u analizu zbog izbora sadržaja iz diferencijalne geometrije koji se uče u okviru tog predmeta.
U školi je nejveći problem geometrija upravo zato što se najviše radi. Kada se neka oblast malo radi, uče se samo osnovni pojmovi i tehnike, pa to i nije tako teško. Kada se nešto radi više, ide se više u dubinu, pa je logično da se rade i složeniji sadržaji.
[Ovu poruku je menjao Nedeljko dana 10.09.2005. u 02:24 GMT+1]
Nije bitno koji su zaključci izvučeni, već kako se do njih došlo.