Sve generacije, već vekovima imaju isti problem sa decom i uvek se stvori čuđenje u smislu...šta je sa ovim mladima; mi nismo bili takvi; šta da radimo...ovo je haos, nerazumno i ludo; jel' su ovi normalni?!
Dete, upoznavajući i otkrivajući znatiželjno, šta je okolina, ko su ovo ljudi, čemu ovo služi, šta to ima unutra, jel' to lomljivo, toplo-hladno, za piće ili za polivanje itd. itd. sa samo prirodno ponaša, jer je to otkrivanje sveta, jedino čime se bavi.
Kako će ono upoznati svet, zavisi od onoga ko mu je u najbližem okruženju, a nivo i sadržaj spoznaje, svakako zavisi od pružene, usmerene informacije bla, bla, bla....napisane silne stručne knjige iz oblasti vaspitanja deteta u svim uzrastima.
Jedno je univerzalno za sve epohe i faze razvoja, a to je
proba. Dete uvek proba da sazna, u tom procesu saznanja je i faktor količine: šta i koliko može; ako ne može, a kako može...i u tom istraživanju se osposobljava da ostvari sve svoje ciljeve, lako pronalazi prečice i koristi
imitaciju, kao sredstvo: ako vidi da se vikom/drekom nešto postiže - ono ga usvaja kao model...i tako million različitih modela ponašanja, a stariji se uvek zgražavaju...
Zgražavaju se, jer podcenjuju dečju inteligenciju i moć zapažanja, brzinu akcije i reakcije...umesto da se zgroze nad svojom nesposobnošću da usmere dete u normalne tokove življenja i da u svakoj reči/postupku shvate da su u
procesu vaspitanja.
Jedno obično pitanje:
da li ste prilikom prve posete nekom dućanu/marketu pripremili dete na takvu posetu ( šta će videti, zašto se ide, kako se tamo ponašamo, šta se sme, a šta ne sme...itd.)?
I posle posete napravili analizu posete, pa ako je dete zaslužilo, reagovali nagradom (vodiću Te i drugi put), ili kaznom (neću Te više voditi). Ili sve ide nekim stihijskim putem.
Pozdrav
[Ovu poruku je menjao Kovacevic Vladimir dana 15.10.2009. u 16:07 GMT+1]
Vladimir
It´s easy to play any musical instrument:
all you have to do is touch the right key at the right time and the instrument
will play itself.
Johann Sebastian Bach
(1685 - 1750)