Ne postoji univerzalna realna cena za bilo koji posao. Realna cena je ona za koju je neko spreman da odradi neki posao, a da isto vreme postoji neko ko je spreman da plati toliko. Valjda je jasno da postoji nešto što se zove različitost, kako među izvođačima posla, tako i među njihovim klijentima. Jasno, neki standardi moraju da postoje i to niko ne spori. Recimo, tačno se zna kolika debljina kabla treba da bude za koju električnu instalaciju, kako mora da bude povezana utičnica, kako treba odraditi uzemljenje, itd. Ali, to nikako ne znači da onaj što radi za 10 puta veću cenu, bolje poznaje te standarde od nekoga ko radi isti posao za duplo manje para. Jednostavno, ljudi su različiti i ne razmišljaju svi na isti način. Neki električar možda razmišlja u fazonu "Držaću tu i tu cenu, pa i da uradim 2-3 posla mesečno, isplati mi se", a neki razmišlja drugačije "Spustiću cenu, ali ću odraditi 20-30 poslova mesečno". To ništa ne govori o njihovom kvalitetu ili znanju, već se radi o različitim poslovnim strategijama. Imaš koliko hoćeš "majstora" koji neće da ustanu iz kreveta za manje od 100 evra kako sami kažu, a posao obavljaju fušerski, isto kao što ima dosta njih koji traže mnogo manje para, a obavljaju posao pedantno i profesionalno.
Uostalom, i klijentelu čine ljudi različitih razmišljanja, ali i različitog finansijskog stanja. I sad kad ti veštački odrediš neku minimalnu cenu, uvek će se naći oni koji tu cenu ne mogu ili ne žele da plate. I šta onda oni da rade ako treba da im se reši neki problem sa električnom instalacijom ? Pa ništa, uzeće pa će raditi sami ili zvati nekog komšiju ili rođaka koji zna ponešto o tome (svojevremeno je uradio sebi električnu instalaciju na šupi) da mu odradi posao. I onda izbije kuršlus. Iskreno, ja bih više voleo da moj prvi komšija za svoju električnu instalaciju unajmi nekog električara za male pare, pa sve i da taj električar nije baš ekspert u svom poslu, nego da tu instalaciju sređuje sam ili to prepusti nekom rođaku koji od iskustva ima "odradio je sam električnu instalaciju u svojoj šupi".
A da ne pričamo o tome koliko bi postojanje nekakve minimalne cene usporilo dalji razvoj tehnologije, a pre svega proizvodnh procesa. Mislim, jedan od najvećih pokretača tehnološkog razvoja, jeste želja da se maksimizuje profit time što će se unaprediti proizvodni procesi, tako da za isti period vremena može da se proizvede više, a samim tim proizvod ponudi po manjoj ceni, što opet znači više klijenata i na posletku više novca od tog proizvoda. To opet a duže staze dovodi do daljeg razvoja. Recimo, računari su ranije bili jako skupa stvar rezervisana samo za najveće kompanije, ali su unapređeni proizvodni procesi, došlo je do minijaturizacije komponenti, pa danas kućni računar više nije ništa čudno. Mislim da je nepotrebno objašnjavati koliko je to unapredilo svet u celini i koliko je pomoglo u poslovanju mnogih kompanija. Ako postoji čvrsto određena minimalna cena, onda tu baš i nemaš mnogo onih koji bi da tu nešto unapređuju, jer zašto bi bacao pare na R&D, kada ima neku zagarantovanu cenu i uvek će naći dovoljan broj klijenata kojima i na taj način može nešto da proda. Eto ti recimo malinari, o čemu je inače i tema. Navikli da imaju zagarantovanu i cenu i bole ih uvo da unapređuju proces proizvodnje malina, zabole ih za automatske berače, za proširenje, za konkurentnost na tržištu...
-Odracuonogakomijedrpiorazmaknicu.
-Ne rxdi mi txstxturx, kxd god hocu dx
ukucxm "x" onx ukucx "x".
-Ko kaaz e da ja neuummem da kuuca
m.
-Piše "Insert disk 3", a jedva sam i ova
dva ugurao u drajv
-Postoje samo dve osobe kojima
verujem, jedna sam ja, a druga nisi ti