Citat:
vilil1: Sto se tice tebe i tvoje porodice, sve sto se napise na nekom forumu, podlozno je diskusiji, pa tako i ono sto si pisao o imanju koje ste dobili, i kasnije prodali. Zao mi je, ali ako ne zelis komentar, nemoj pisati.
Slusaj bre vilil ...
1. Taj jedan jedini post pre 4 godine je odgovor na provokaciju jednog slicnog tebi, koji ne moze da se skoncentrise na napisano, vec se u nemoci da odgovori nekim argumentom pocinje baviti privatnim zivotima forumasa.
Sto je, btw, na ovom forumu cesca pojava nego na ijednom drugom za koji ja znam i koji citam.
Jeste provocirao, ali nije bio bezobrazan ni priblizno kao ti i odmah se u sledecem postu izvinio. Ja mu nista ne zameram.
2. Ja nisam nista dobio 1945., a moj roditelj se kasnije, kada je postao punoletan, odrekao te imovine i nije u njoj proveo ziveci ni puna 4 meseca ... a za svo to vreme se ja nisam ni rodio.
3. "Moji koji su otimali tudju imovinu 1945." su bili petoro dece bez roditelja, uzrasta izmedju 7 i 16 godina (sto ti sve pise u tom jednom postu na koji se pozivas).
Samo poremeceni zlotvor moze dete od 7 godina - koje je izgubilo u ratu oba roditelja i dvojicu brace, koje je zivelo po zbegovima boso i gladno i koje je samo pukom srecom prezivelo u NDH, a kome je drzava obezbedila nekakav krov nad glavom posle rata - nazivati "pljackasem".
4. Imovina koju su "moji opljackali" 1945. - mala vojvodjanska nabijaca od blata sa okucnicom, je prodata 2.000. godine za nekih 14.000 i nesto DM, sa sve skupa par ari neke baste tu pored koja je kasnije dokupljena.
Osim te "stambene jedinice", niko od njih kasnije u zivotu nije dobio nikakav stan ni nista slicno (i ovo ti sve pise u postu na koji se pozivas), a svi petoro su odradili po puni radni vek u tzv. "drustvenom sektoru", gde su izdvajali deo svoje zarade u stambeni fond, izuzev perioda od 15-16 godina tokom kojih je jedno od njih zivelo u Parizu i nesto malo u Italiji.
Za tih jedno 170 godina radnog staza su se, uplatama u stambeni fond, svakako vise nego oduzili drustvu za svoj greh iz mladosti kada su "opljackali tudju imovinu" - malu vojvodjansku nabijacu od blata.
Citat:
vilil1: Hebi ga, Aca je bar isplacivao nesto, a ti i tvoji ste prodali tu opljackanu imovinu, uzeli lovu, a sada svi treba to da platimo.
I jos se nesto pitam, kad su tvoji dosli u Srbiju, posle rata, donesose li nesto sa sobom, ili su iskljucivo koristili ono sa tog opljackanog imanja na koje su dosli? I, zasto vi ne trazite nazad imovinu koja vam je oduzeta? Sve zemlje bivse sfrj odavno imaju zakone o restituciji, valjda i ti i tvoji imate neka prava u svom zavicaju.
UH, zaboravih, vi tamo nista niste imali, a do kapitala ste dosli posleratnom pljackom u Srbiji. Moja greska. ;)
5. Osim sto ti ne posedujes osnovno kucno vaspitanje ... njihov otac, a moj deda, je proveo nekih 19-20 godina radeci u USA i solidno mu je tamo islo.
Od zaradjenog novca je ovde kupovao masine za radionicu, zemlju, zidao je ...
Pre rata su bili vise nego pristojno situirani, za ondasnje vreme i mesto bi se mozda moglo reci i da su bili imucni.
Sve sto se moglo popljackati i spaliti od te imovine, ustase su popljackale i spalile pocetkom 1942.
Ali im je ostala zemlja.
Ja ne znam sad tacno koliko su zemlje imali, a ono sto ti ne znas, ali sto te ni malo ne sprecava da budes drzak, je da su kolonisti drzavi ustupali imovinu sa koje su odlazili, na racun onoga sto su dobijali u Vojvodini.
Kako god racunao, samo ta zemlja koja je prezivela rat je morala da bude vrednija, i to dosta, od onoga sto su "moji pljackasi" dobili u Vojvodini.
6. Potpuna je slucajnost, ali bas ta kuca koju su "moji pljackasi" zaposeli u Vojvodini je bila u vlasnistvu samog Vermahta, a ne nekog vojvodjanskog svabe privatna.
Kada su moje pljackaske horde dece, uzrasta izmedju 7 i 16 godina, krenule u svoj pohod, moglo se desiti da zaposednu prvu kucu levo ili desno od te, ali eto ... igrom slucaja nisu.
E sad ja ne znam da li ta kuca u tom slucaju potpada pod "komunjarsku otimacinu od onih koji su posteno sticali"?
Pitao sam ovde negde na temi za misljenje o imovini Vermahta koju su komunjare otele posle rata, ali ga niko nije izneo.
I da na kraju zakljucim ... sve sto si napisao od A do Š je tvoja izmišljotina i laž.
Začepi svoju poganu gubicu i ne prevaljuj više preko svog prljavog jezika moju porodicu - časne i poštene ljude, članove komunističke partije od osnivanja, španske borce, nosioce medalja za hrabrost, prvoborce NOB-a od 17 i 19 godina starosti, od kojih su jednom rasparane živom grudi iz kojih mu je iščupano srce, zato što je u celom svom kraju važio za čoveka sa najvećim srcem.
Časno su ginuli za svoju zemlju, svoj narod i svoje ideale i niko punoletan nije živ dočekao kraj WW2.
Nisu se krili kao mali miševi po dorćolskim podrumima i "čekali da prođe" i nisu išli kod Dragog Jovanovića da cinkare beogradske skojevce i Jevreje za par nemačkih konzervi.
Ostavi ih sve skupa da počivaju u miru.
Dosta si ovde bljuvao i trebalo bi da te bude stid.
Citat:
Marenović Slaviša: Nego, kakvo to ubijanje i pucanje u skupštini ti pominješ u kontekstu agrarne reforme?
Da li ti znaš ko je i zašto pucao u skupštini 1928 godine?
Očigledno ne.
Znam.
Pucao je Punisa Racic, zato sto je Stjepan Radic sa skupstinske govornice kritikovao, izmedju ostalog, i zakon i sprovodjenje te reforme ... pa su onda, kako to obicno biva u takvim situacijama, pale teske reci ... pa psovke ... pa su onda potegnuti i pistolji.
Kako stvari stoje, ono sto je Racica najvise izbezumilo je dobacivanje Ivana Pernara iz skupstinske klupe - "Opljackali ste begove!".
Racic je na sudjenju priznao da je namerno pucao u Pernera zbog uvreda, a da su ovi ostali pobijeni i izranjavani bili "kolateralna steta".
---
I sad ti kazes da agrarna reforma nema nikakve veze sa pucanjem u skupstini i da je ocigledno da ja nemam pojma zasto je pucano?
---
Sve u svemu, posle tog "malog incidenta" u demokratskoj skupstini, kralj Aca i vlada su priznali da je u zakonu i u sprovodjenju agrarne reforme bilo "nepravilnosti", a nesto malo novaca kojeg su ovi od kojih je oduzimana zemlja uopste i dobili je uglavnom isplaceno posle toga.
Do 1941. je aginske zemlje isplaceno mozda 50-ak % u novcu.
Naravno, po cenama koje je drzava odredila, a koje su bile 1/3 - 1/2 realnih cena.
Begovska zemlja, koja je bila veci zalogaj, nije ni isplacivana u novcu vec u papiricima/obveznicama.
Bila je na tim papiricima upisana i kamata, ali je rok bio 50 godina - do 1970-i-neke, a svi znamo sta se do tada sve izdesavalo.
Sve u svemu, begovske zemlje je isplaceno oko 20-ak %.