Citat:
ivalex:
Poštovanje svima,
obratio bih vam se za pomoć i savet u vezi mađarskog državljanstva.Naime,pre nekih 5 meseci predao sam dokumentaciju u jednom mađarskom gradiću i uspešno završio
"prvu i najtežu prepreku".Celo ovo vreme čekam poziv za zakletvu,međutim poštar je danas doneo nešto drugo.Pismo iz konzulata u Subotici,u kojoj me
pozivaju da dođem u konzulat (u navedeno radno vreme ali BEZ IKAKVOG ROKA do kog treba da se tamo pojavim), zbog kako su naveli u pismu-dopune mojih ličnih podataka.Obavezan je dolazak lično.
Citiram: "Értesitem, hogy egyszerűsitett honositási kérelme elbirálásához további információk szükségesek".
Nikako mi nije jasno koje to podatke traže od mene kad sam prilikom predaje dao i više nego što se tražilo(mislim na svoju crkvenu krštenicu na mađarskom jeziku).Sa službenikom sam imao
srdačan razgovor i svi papiri su uredno bili potpisani,u biografiji koju sam ispisao ručno jedino "broj cipela" nisam naveo- čak je i on rekao koleginici za drugim pultom da sam jedan od retkih koji uz kompletnu dokumentaciju predaje i crkvenu krštenicu.
Iz mađarske sam porodice,predao sam i više nego što se traži pa opet nije dovoljno.I nije mi jasno zašto mi je to pismo poslao konzulat,kad nisam tamo predao?
Zamolio bih sve Vas koji imate sličnu situaciju,koji ste slično dobili ili koji ste dobili,bili u konzulatu-da mi objasnite o čemu je reč.Hvala unapred.
Ko je Mađar? Ko nije Mađar?
„Madjarski Zakon o državljanstvu nije osnovan na etničkoj pripadnosti“
– Rekao je Šemjen Žolt. Da li je to tačno ili postoji diskriminacija?
Retrospektiva:
Prvi Zakon o državljanstvu Mađarske je usvojen 1879.g. a stupio je na snagu 1880. Unutar višenacionalne Monarhije, Mađarska Kraljevina je bila višenacionalna država, i broj mađarske populacije nije postigao većinu. 1900. g. Kraljevina je imala 19 miliona stanovnika (sa Hrvatskom i Modrus Fiume-om zajedno) – 8,7 miliona mađarskih državljana kome je mađarski jezik bio maternji, i 10,5 miliona koji nisu bili mađarski državljani tj. nisu govorili mađarski. Nema sumnje da je u državnom uređenju, sem mađarskih državljana bilo i drugih nacionalnosti.
Tokom poslednjeg istorijskog popisa stanovništva u velikoj Mađarskoj, 1910. g. pokazalo se da je mađarsko stanovništvo samo na užem području zadržalo apsolutnu većinu (54,6%). U sklopu država mađarske krune većina stanovništva je činilo stanovništvo drugih nacionalnosti. Sem Mađara bio je prisutno pet etničkih grupa – Rumuni, Nemci, Slovaci, Hrvati i Srbi čiji je broj bio veći od 1.000.000, Rusina je bio približno 500.000. U manjem broju, ali većem od 10.000 bili su prisutni Cigani, Bunjevci, Sokaci, Slovenci, Poljaci, Česi, Morvanci i Bugari.
„Trianonski sporazum je doneo turbulentne promene u hiljadugodišnjem poretku državljanstva, i na osnovu prava na državljanstvo rezultovalo potpunu pravnu nesigurnost“ – Rekao je Ferenci Ferenc 1928.g. Mađarska je izgubila 67% teritorije, i 58% stanovništva. 40% mađarskog stanovništva je postala nacionalna manjina i pripala je pod nadležnost i autoritet država naslednica, tj. kojima je pripojena. Višenacionalna Mađarska Kraljevina je nakon Trianonskog sporazuma postala nacionalna država jer je 89,6% stanovništva bilo mađarsko, sa mađarskim maternjim jezikom.
Nedavno:
U Januaru 2011. Godine, stupio je na snagu novi Zakon o mađarskom državljanstvu – tj. naturalizacija po jednostavnom postupku.
Zamenik ministra, Šemjen Žolt je održao konferenciju za štampu povodom stupanja novog Zakona na snagu i naglasio da“ Pravo na mađarsko državljanstvo ima svako bez obzira na etničku pripadnost, tj. ko ima pretke rođene na teritoriji mađarske i ko minimalno govori jezik.“ (HVG). Postavlja se pitanje da li na osnovu spomenutog, nakon završenog kratkog kursa mađarskog mogu aplicirati za mađarsko državljanstvo potomci npr. Drew Blyth Barrymore, Tony Curtis, Paul Newman, Ariel Saron?
Postavilo se pitanje kako će se mađarska vlada postaviti prema za-karpatskim, hrvatskim, srpskim i ličkim „ne mađarima“ koji su naučili par sto mađarskih reči. Oni imaju pravo na državljanstvo na osnovu porekla predaka, te će aplicirati za mađarsko državljanstvo u cilju ostvarenja Unijskog državljanstva, da bi legalno mogli raditi u Unijskim zemljama. „Madjarski Zakon o državljanstvu nije osnovan na etničkoj pripadnosti“ – Rekao je Šemjen Žolt. Ako se jedan Nemac (Saksonac) sa teritorije Transilvanije vezuje za mađarski narod i kulturu, i ima pretke, ima pravo i može dobiti mađarsko državljanstvo isto kao i „ Mađari u etničkom smislu danas.“
U suprotnosti sa gore navedenim, domaća i strana štampa objavljuje članke kao npr. „Mađarski pasoš bez poznavanja jezika“. Među redovima se provlači neosnovana kleveta, sumnjičenje, poziv na odgovornost, podstrek na nacionalizam.
Ako neko ima pravo na državljanstvo bez obzira na etničku pripadnost, onda je uslov poznavanja jezika, diskrimitivan (Mađar, kao nacionalnost tj. ius sanguinis), ukoliko je uslov sticanja državljanstva poreklo. Ako je nekadašnje državljanstvo predaka jedini uslov za pripadanje mađarskoj populaciji, onda je uslovljavanje poznavanja jezika potpuno besmislena – uzimajući u obzir da Zakon ne uslovljava nivo znanja jezika, samo predviđa potvrdu istog. Zakon ne predviđa pisanje i čitanje kao ni poznavanje mađarske istorije.
Automatski se postavlja pitanje, šta je sa onim pojedincima koji nezavisno od nacionalnosti i porekla govore mađarski jezik na maternjem nivou – ali nemaju uslov za podnošenje državljanstva na osnovu porekla predaka. Shodno tome, poreklo i poznavanja jezika nemaju vezu jedno sa drugim. Mađarski državljani unutar sadašnjih granica, koji su pripadnici etničkih manjina, većinom ne govore jezik porekla. Ako je „mađarski identitet“ i neko znanje jezika dovoljno, onda svi pripadnici susednih zemalja: Srbi, Hrvati, Turci, Rusi, Grci, Romi pa čak i Avganistanci mogu dobiti mađarsko državljanstvo.
Trenutno:
Broj osoba mađarskog porekla koji žive van teritorije zemlje:
Severna Amerika 1.25 miliona, Panonska nizija 2,3 miliona, Zapadna Evropa 250.000, Izrael 200.000. Australija i Novi Zeland 50.000, Južna Amerika 50.000.
Postavlja se pitanje, da od 4,1 milion osoba mađarskog porekla koje žive van granica matične mađarske, koliko njih govori mađarski jezik?! Kako se razmatraju aplikacije lica mađarskog porekla, predate u Zapadnoj Evropi ili Severnoj Americi, u odnosu na aplikacije predate sa istočnih i južnih teritorija Mađarske Kraljevine? Na kom nivou govore mađarski jezik 2. i 3. generacija iseljenika mađarskog porekla? Bez obzira gde žive, druga generacija obično slabije ili slabo govori (mađarski) jezik, a 3. generacija uopšte ne. Ostaje otvoreno pitanje poznavanja jezika dece rođenih u mešovitom braku.
Kod predaje aplikacije za mađarsko državljanstvo u Severnoj i Južnoj Americi i Zapadnoj Evropi kontrola jezika je minimalna i tolerantna. Diplomatska predstavništva sa zadovoljstvom, razumevanjem i tolerancijom primaju aplikacije i u većini slučajeva odstupaju od provere znanja jezika kod 2. i 3. generacije. Rođeni na gore pomenutim teritorijama su po rođenju već američki, kanadski, nemački itd. državljani. Diplomatska predstavništva organizuju konzularne dane, i maksimalno se trude da učine što jednostavnijim i lakšim podnošenje aplikacije za sunarodnika mađarskog porekla , kao i za njihove porodice. Za podnosioce zahteva je pravo uživanje, osećaju se počastvovanim i zadovoljnim. Nakon par meseci ponosno odlaze na polaganje zakletve sa svojom decom i unucima koji ni reč ne govore mađarski. Ali naravno to je opravdano.
Kakva je situacija sa aplikantima mađarskog porekla i njihovim potomcima (2 i 3 generacija) sa južnih i istočnih teritorija „Velike Mađarske“? Da li igra ulogu to da oni nisu rođeni u jednoj od zapadnih ili prekookeanskih zemalja? Da li su službenici diplomatskih predstavništva i prema njima ljubazni i tolerantni po pitanju znanja jezika?
Na žalost ne!!!! Nema milosti za sirotinju. Lica koja su mađarskog porekla ali su mimo svoje volje rođeni kao Hrvati, Srbi, Rusini, Slovaci,Čango-Mađari, Rumuni, Bunjevci itd. nisu ravnopravni sa sunarodnicima rođenim u zapadnim zemljama. Bez obzira da su i oni 2 i 3 generacija i da je zamenik ministra obećao toleranciju po pitanju poznavanja jezika, veoma često su osramoćeni, poniženi i odbijeni tokom predaje aplikacije, a i veoma često na dan zakletve. „Preporučuju“ im da uče još. Kriterijumi za njih su mnogo viši, nema milosti. Moraju znati da Petefi nije bio pisac nego pesnik, trebaju znati sve mađarske vezire, pa čak i da ih prepoznaju na slici, a da ne govorimo o tome da je bilo primera za to da su od aplikanta tražili da na licu mesta pred službenikom napiše svoju biografiju. Polako ni akademski nivo znanja jezika neće biti dovoljan. Bezbroj slučajeva i primera kada Mađari, i lica mađarskog porekla prigovaraju na ponižavajuće ponašanje diplomatskog osoblja. U strahu od posledica, atrocitata i odbijanja (tj. negativnog ishoda aplikacije) ne smeju se oglasiti i prigovoriti. Sečenji Ištvan, koga je Košut Lajoš nazvao „najvećim Mađarom“ bolje je govorio nemački nego mađarski. List Ferenc koji se izjašnjavao kao Mađar nije govorio mađarski. Da li bi On ili neko od njegovih potomaka imao pravo na mađarsko državljanstvo?
Promene na našim područjima je u proteklih 30 godina donelo velike promene po pitanju poznavanja jezika. U Vojvodini, a i na drugim područjima, se većina odraslih Mađara trudi da sačuva neku vrstu mađarskog identiteta i jezik, ali na žalost većina njih govori sa jakim stranim akcentom – ali ga ipak govori. Činjenica je, da mnoga deca Mađara rođena na ovim teritorijama, i deca rođena u mešovitim brakovima u opšte ne govori mađarski, ili ima pasivno znanje istog. Danas je interesovanje za učenje mađarskog jezika izuzetno veliko, što je pohvalno, bez obzira na motivaciju. Treba se radovati ovoj tendenciji, ceniti je i podsticati a ne osuđivati i onemogućiti.
Za mađarsku je tipično da sve što je strano, smatraju vrednijim od domaćeg. Anglomanija je potpuno zavladala zemljom. Mađarske porodice iz matične zemlje upisuju decu u engleske, nemačke i francuske škole. Mađarska omladina među sobom razgovara engleski (i ako sa jakim akcentom), ali to se smatra normalnim i to je u „modi“ i roditelji su veoma ponosni. Deci često daju toliko komplikovana i teško izgovorljiva imena da ih bake moraju zapisati da bi ih nekako upamtili. Mađarski jezik je do te mere postao devijantan, da ja kao Mađarica često nemam pojma o čemu je reč.
Šta znači biti Mađar u tumačenju Jožef Atile:
„Majka mi je kunka, otac polu Sekelj,
Pola Rumun, ili možda potpuno.
Iz majčinih usta slatka je bila hrana,
Iz očevih usta lepa je bila istina“
Ponosna sam na svoje mađarsko poreklo, ali sam svesna toga da ima različitih Mađara. Ima „pravih“ Mađara, „dubokih“ Mađara, „iskonskih“ Mađara, „istočnih“, „južnih“ i „zapadnih“, ima svakodnevnih i prosečnih. Sve je pitanje gledišta. Sramota me je kada vidim da diskriminiraju, klasificiraju moje sunarodnike koji su bez svoje krivice odbijeni. Kada ih zbog samovoljnog odlučivanja službenika postaju građani drugog ili desetog reda. Sramota me je kada im osporavaju pravo na zakonsko nasleđe predaka i ostaju osramoćeni. Obaveštenje o osporavanju mađarskog državljanstva ne sadrži obrazloženje i nema mesta žalbi. Pitam se zašto?
Mađarska prigovara, štiti i diže glas ako se diskriminiraju ili kojim slučajem dožive atrocitet Mađari sa teritorije matične zemlje. Ko će se oglasiti i gledati interes lica mađarskog porekla? Oni će zbog nečijeg samovoljnog odlučivanja, pored zakonom obezbeđenih i ispunjenih uslova(eventualno zbog verske pripadnosti) ostati eliminisani i biće im uskraćeno zakonsko nasledje predaka. Možda vredi napomenuti da je već matičnu Mađarsku napustilo pola miliona mladih stručnjaka, da svaki drugi želi da ode, i otići će. Možda bi vredelo napomenuti da bi trebalo pružiti mogućnost mladima mađarskog porekla sa južnih teritorija, da se obrazuju u Mađarskoj, da nauče jezik svojih predaka i neguju kulturu za šta do sada nisu imali prilike.
Želela bih da živim u društvu gde se mađarsko poreklo ceni i poštuje, gde je Mađar, Mađar bez diskriminacije u pravom smislu reči bez obzira na nacionalnu i versku pripadnost.