@altx
Ne odgovoriste na moja pitanja u prethodnom postu. Elem, imate dve solucije. Jedna je da pokušate da se pomirite sa gazdom i da nastavite da radite, i druga, koju bih jaodabrao, a to je da napustite firmu. Naravno, to sami treba da odlučite. Vi ste u pitanju, a ne ja. Pogotovo što nemam kompletnu sliku. Malo mest je malo mesto.
Ako želite da ostanete u firmi, znate šta treba da uradite: morate da se izvinete za svoj, koliko god vi mislili, nevin postupak (sujetan je to svet). Inicijativa mora da potekne od vas.
Ali, pošto firma sve slabije isplaćuje zarade, ne vidim razlog za ostanak u takvoj firmi, pogotovo sa takvim odnosom vlasnik - radnik. Jedino ako nešto niste rekli, a dosta stvari niste rekli...
U tom dokumentu, koji pomenuste je u stvari sudska praksa vrhovnog suda - razlozi za dobijanje otkaza. Vaše je da probate da ne ispunite neki od uslova da vas vlasnik otpusti. Njegovo je da pronađe neki razlog da vas otpusti, a da ga ne košta. Sumnjiva mi je ta suspenzija. I dalje mi niste objasnili šta to konkretno znači? Kako rekoste udaljeni ste sa posla na mesec dana. Koja je namera poslodavca?
Vaša rečenica je protivrečna:.
Citat:
zato vreme razmislimo o nasim postupcima“, „zato vreme pokusamo da nadjemo drugi posao“ i „da ce nas za mesec dana zvati na razgovor“.
Ovde nije jasno da li ste dobili vaspitnu meru, pa se eto možete vratiti na posao posle mesec dana, ili ste dobili otkaz. Ako ste dobili otkaz, čemu razgovor? Ili pak, ako niste dobili otkaz, zašto da tražite drugi posao. U vašem mestu i nije baš velika ponuda poslova, kao što rekoste. Tako da baš i ne važi
Citat:
Slobodan Miskovic: Tako gledaju svuda, da nema ljudi koji bi radili za te pare poslodavac (gazda) bi ponudio vise jer sigurno ne moze da radi taj posao sam bez radnika. Dakle zakon ponude i traznje u najjednostavnijem obliku.
Inače, radna snaga nije baš podložna uobičajenim zakonima ponude i tražnje. Nešto slično, a ipak drugačije od recimo hleba, koji ima neelastičnu tražnju. Na primer, ako sutra hleb poskupi na 50EUR, da li to znači da će se tražnja smanjiti? Ne, naravno, jer je potreba za hranom esencijalna, može se samo desiti da umesto 1 hleba kupite 1/2, i to je sve.
Ponuda radne snage postoji, te postoji, dok je tražnja promenljiva kategorija. U slučaju Srbije i vašeg mesta je nesrazmerna, ali to ne znači da vaš poslodavac može da vas kinji kako hoće. Bar ne u teoriji. Ali, da se vratim vama altx.
Ovo su mogući razlozi za otkaz:
Code:
Član 179.
Poslodavac može zaposlenom da otkaže ugovor o radu ako za to postoji opravdani razlog
koji se odnosi na radnu sposobnost zaposlenog, njegovo ponašanje i potrebe poslodavca, i to:
1) ako zaposleni ne ostvaruje rezultate rada, odnosno nema potrebna znanja i sposobnosti za
obavljanje poslova na kojima radi;
2) ako zaposleni svojom krivicom učini povredu radne obaveze utvrđene opštim aktom ili
ugovorom o radu;
3) ako zaposleni ne poštuje radnu disciplinu propisanu aktom poslodavca, odnosno ako je
njegovo ponašanje takvo da ne može da nastavi rad kod poslodavca;
4) ako zaposleni učini krivično delo na radu ili u vezi sa radom;
5) ako se zaposleni ne vrati na rad kod poslodavca u roku od 15 dana od dana isteka roka
za neplaćeno odsustvo ili mirovanje radnog odnosa u smislu ovog zakona;
6) ako zaposleni zloupotrebi pravo na odsustvo zbog privremene sprečenosti za rad;
7) ako zaposleni odbije zaključenje aneksa ugovora o radu u smislu
člana 171. stav 1. tač. 1) - 4) ovog zakona;
8) ako zaposleni odbije zaključenje aneksa ugovora o radu u vezi sa
članom 33. stav 1. tačka 10) ovog zakona;
9) ako usled tehnoloških, ekonomskih ili organizacionih promena prestane potreba za
obavljanjem određenog posla ili dođe do smanjenja obima posla.
Primetićete da su tačke 1), 2) i 3) takve da mogu da obuhvate svaku moguću situaciju. Zato i kažem da zakon štiti poslodavca. Nek me neko uveri u suprotno. Da ne govorim o sudskim taksama, koje su postale enormne.
Ako smatrate da možete da izbegnete ove tri tačke, nastavite da čitate. Prvo što ćete uraditi je, da se obratite sindikatu da proverite da li postoji kolektivni ugovor, ili pak pravilnik o radu. To biste trebali da imate i naravno da ga pročitate. Zatim, vaš ugovor o radu da pročitate. Naravno, vaš sindikat bi morao da vas uzme u zaštitu. Tražite od njih Statut sindikata. Tu bi trebalo da piše šta oni u stvari rade za vas.Oni bi morali da organizuju pravnu zaštitu, i da pokriju troškove iste. Vrlo je moguće da ćete morati da uđete u konfrontaciju i sa sindikatom, tj. vodećim ljudima u njima, jer koliko vidim, oni su tu da zauzdaju radnike, tj. više su u službi poslodavca. To je jedini realan razlog zašto sindikat kod vas i postoji. Zaista drugi ne vidim. Zato sam i pretpostavio da je firma naknadno privatizovana, pogrešno koliko primećujem.
Evidentno je da ste protivzakonito udaljeni sa radnog mesta član 165. zakona
Code:
(Zaposleni može da bude privremeno udaljen sa rada:
1) ako je protiv njega pokrenut krivični postupak zbog krivičnog dela učinjenog na radu
ili u vezi sa radom ili ako je učinio povredu radne obaveze koja ugrožava imovinu veće
vrednosti utvrđene opštim aktom ili ugovorom o radu;
2) ako je priroda povrede radne obaveze, odnosno kršenja radne discipline, ili ponašanje
zaposlenog takvo da ne može da nastavi rad kod poslodavca pre isteka roka iz
člana 180. stav 1. i člana 181. stav 2. ovog zakona.
Niste učinili krivično delo, niti ste ugrozili imovinu vaše firme. Ja bih rekao da je to klasična šikana (mobing) od strane poslodavca.
Pošto papir niste dobili, jer takva zakonska mogućnost ne postoji, jer ne može vas udaljiti sa posla zbog razloga koje navodite, verovatno je u pitanju prevara poslodavca. Kako? Jednostavno ćete dobiti otkaz jer, eto, niste dolazili na posao četiri pet dana! Članom 180. detaljnije se reguliše postupak davanja otkaza od strane poslodavca, gde piše da poslodavac mora pismeno da vas upozori na postojanje razloga za otkaz ugovora o radu i da vam ostavi najmanje pet radnih dana da se vi izjasnite na navode iz upozorenja:
Code:
Član 180.
(1) Poslodavac je dužan da pre otkaza ugovora o radu u slučaju iz člana 179. tač. 1) - 6)
ovog zakona zaposlenog pisanim putem upozori na postojanje razloga za otkaz ugovora o
radu i da mu ostavi rok od najmanje pet radnih dana od dana dostavljanja upozorenja da se
izjasni na navode iz upozorenja.
(2) U upozorenju iz stava 1. ovog člana poslodavac je dužan da navede osnov za davanje
otkaza, činjenice i dokaze koji ukazuju na to da su se stekli uslovi za otkaz i rok za davanje
odgovora na upozorenje.
(3) Ako postoje olakšavajuće okolnosti ili ako priroda povrede radne obaveze ili nepoštovanje
radne discipline nije dovoljan razlog za otkaz ugovora o radu, poslodavac može u upozorenju
da zaposlenog obavesti da će mu otkazati ugovor o radu ako ponovo učini istu ili sličnu povredu,
bez ponovnog upozorenja.
Code:
Član 181.
(1) Poslodavac je dužan da upozorenje iz člana 180. ovog zakona dostavi na mišljenje sindikatu
čiji je zaposleni član.
(2) Sindikat je dužan da dostavi mišljenje u roku od pet radnih dana od dana dostavljanja upozorenja.
Član 182.
(1) Ako otkaže ugovor o radu zaposlenom u slučaju iz člana 179. tačka 9) ovog zakona, poslodavac
ne može na istim poslovima da zaposli drugo lice u roku od šest meseci od dana prestanka radnog odnosa.
(2) Ako pre isteka roka iz stava 1. ovog člana nastane potreba za obavljanjem istih poslova, prednost
za zaključivanje ugovora o radu ima zaposleni kome je prestao radni odnos.
Evo, dolazimo i do vašeg slučaja:
Code:
Član 183.
Opravdanim razlogom za otkaz ugovora o radu, u smislu člana 179. ovog zakona, ne smatra se:
1) privremena sprečenost za rad usled bolesti, nesreće na radu ili profesionalnog oboljenja;
2) korišćenje porodiljskog odsustva, odsustva sa rada radi nege deteta i odsustva sa rada
radi posebne nege deteta;
3) odsluženje ili dosluženje vojnog roka;
4) članstvo u političkoj organizaciji, sindikatu, pol, jezik, nacionalna pripadnost, socijalno
poreklo, veroispovest, političko ili drugo uverenje ili neko drugo lično svojstvo zaposlenog;
5) delovanje u svojstvu predstavnika zaposlenih, u skladu sa ovim zakonom;
6) obraćanje zaposlenog sindikatu ili organima nadležnim za zaštitu prava iz radnog odnosa
u skladu sa zakonom, opštim aktom i ugovorom o radu.
Naravno, vaš cilj nije da se vratite na posao, već da pravedno raskinete radni odnos, tj. da budete pravično obeštećeni. Verujte mi, više će vas poštovati zbog toga (kao mrzeće vas, ali dva puta će razmisliti pre nego što pokušaju da urade protiv vas).
Za sve ovo potrebno je vreme, strpljenje, novac i doobar advokat, kojih nažalost nema mnogo, jer je u pitanju nova oblast – radno pravo, sa potpuno novim zakonom, a ni mušterije nisu baš pri parama (mislim na radnike). Nažalost, ni sudije nemaju iskustva u ovoj oblasti. I sudska praksa je veoma neujednačena.
Kakva je vaša strategija?
Ići ćete na to da dobijete otkaz zbog tačke 9 člana 179. Tehnološki višak. Nećete prihvatiti otkaz po nekom drugom osnovu. Jer se onda drastično redukuju vaša prava. I po zakonu imate pravo da dobijete otpremninu. Za više, pogledajte opšti akt. Naravno, postoji mogućnost i da se nagodite sa poslodavcem, naravno uz pomoć veštog advokata. Ide vam u prilog što je vaš P. uspeo da prekrši skoro svaki član zakona o radu. Bahatost treba da se plati. Ako dobijete otkaz kao tehnološki višak, imate pravo naknade od strane nacionalne službe za zapošljavanje, i to u roku od 6 meseci, 70% vaše zarade za svaki mesec, čini mi se. Takođe, NSZ ima programe obuke, a možete, što preporučujem da pokušate sami da pokrenete svoj biznis – i to pomoću kredita Fonda za razvoj i Agencije za mala i srednja preduzeća (konkurs je skoro objavilo Ministarstvo za ekonomiju i regionalni razvoj – pogledajte njigov sajt, kao i sajt Fonda za razvoj), kao preduzetnik početnik. Nude se zaista primamljivi krediti, uz zanemraljivu kamatnu stopu (1% čini mi se)i grejs period od čini mi se godinu ili dve. Jedino sumnjam u to ko dobija te kredite? Iznosi nisu veliki, oko 20.000EUR (za pokretanje ozbiljnog biznisa), ali za neku uslužnu delatnost bi moglo da posluži. Vredi pokušati.
Kako možete da naudite poslodavcu? To je inspekcija rada, koja sprovodi odredbe zakona o radu. Potrebno je da napišete pisanu prijavu protiv poslodavca i da istaknete sledeće:
- visina zarade – moguće je da vam se isplaćuje zarada u suprotnosti sa opštim aktom (pravilnikom o radu ili kolektivnim ugovorom) ili ugovorom o radu, kao i to da je manja od minimalne garantovane zarade
- razlog za suspenziju (udaljenje sa posla) – klasična šikana,
- sam postupak suspenzije, od čega se sastoji, jer to liči na davanje otkaza, koji je suprotan zakonu,
- proveriti uplatu doprinosa – ako nije izvršena, možete da ga prijavite i Poreskoj upravi, što mu svakako ne bih poželeo, pogotovo u predizborno vreme. Mogao bi da postane kolateralna šteta.
Sve skupa to poslodavca može da košta, ako nema dobre veze sa vlašću (u šta sumnjam), od 5 miliona pa naviše – zavisi od plaćanja doprinosa, tu postoji i krivična odgovornost. Znači možete prilično da naudite. Za sve ovo je stvarno potrebno imati ono gore, što se u praksi zaista retko retko dešava. Obično se čovek obeshrabri početnim troškovima, neformalnim pritiscima što i jeste praktičan cilj zakona o radu. Na papiru i ne izgleda toliko loše... (ali pogledajte član 179, zar ne liči na formalne ugovore o bankarkom kreditu, gde banka zadržava diskreciono pravo da određuje kamatnu stopu „u skladu sa poslovnom politikom banke“).
Možda sam malo konfuzno izneo svoje viđenje, ali mislim da je razumljivo. Imate opcije, vaše je da izaberete
A sad da odgovorim Ivanu Dimkovicu.
Citat:
Sto se kasnjenja zarada ili neuplacivanja doprinosa tice, postoji jednostavno resenje a to je da se standardizuje platni cek, na kome treba da budu kodirane informacije o plati i placenom porezu - i da kopija tog ceka ide poreskoj inspekciji a druga kopija radniku. Uz malo kontrole bankovnih racuna i platnih cekova bi jako brzo eliminisali mnoge pojave kao sto su neuplacivanje doprinosa.
Ovo je odlično praktično rešenje. Ali šta vredi kada neko neće da ga namerno sprovede. Kao i sa ostalim opštepoznatim korisnim stvarima. Mislim, šta u Srbiji od ekonomije funkcioniše na tržišnim osnovama? Mali segmenti tržišta. Mali.
Citat:
Medjutim, u isto vreme se i te kako ne slazem da je "hire at will" nesto sto je nepravedno prema radnicima. Poredite radnika sa busilicom - ali mozemo primeniti istu argumentaciju i na drugu stranu, pa da uporedimo nesto sto je komercijalna delatnost sa humanitarnom. Zasto radnik treba da ocekuje da ga neko drzi na poslu ako nema potrebe, kada ni taj radnik ne bi placao uslugu koja mu se ne isplati, recimo?
Nismo se razumeli. Ja takođe smatram da ako ne postoji potreba za radnicima, da se to i obelodani, tj. da poslodavac kaže da će da se smanji broj radnika, i na koji način, i da to uradi. Konačno. To se zove fer odnos. Ok, nema posla, moramo da krešemo radnu snagu. Otpušta se x radnika, x struke. Ispoštovaće se zakonska forma, koja je više nego prosta, i doći će do smanjenja radne snage. Treba biti korektan. Ali, ne! To košta, koliko god malo bilo. Ovde su u igri drugi načini davanja otkaza. Prostim „iznurivanjem“ radnika, kao što je altx opisao. (Neelastična ponuda i tražnja – ljudi, ovde pola radno sposobnog stanovništva ne radi!) Prljavim, da ne kažem kulovskim radnjama. Pomenuću MK Kostića kako je davao ljudima otkaze – uvođenjem alkotesta. Pa je na brzaka otpustio više stotina ljudi. U redu je to, evropski standardi i ostalo, evropsko radno vreme, a evropski uslovi rada, da ne pomenem evropske plate? (Sad će odmah da me neko kritikuje za alkohol – naravno, ali nije to poenta). Ispada da su radnici i poslodavci u nekoj vrsti rata. Što ne treba da bude. Ne koristi nikome, pa ni tom poslodavcu.
Citat:
Ja zaista ne vidim razliku - ako radnik ima pravo da ode iz firme kad zeli, i firma treba da ima pravo da ga otpusti ako zeli.
Naravno da ima, to niko ne spori. U pitanju je stil. Neko ga ima, a neko, pa nema, šta reći više...
Još ću samo ovo reći. Vlasnik gore pomenute klanice koja ima nekoliko stotina radnika, u malom mestu, ima i neku društvenu, da ne kažem korporativnu odgovornost. Treba da služi za primer zajednici u kojoj živi. A kako se ponaša? Daje ljudima koji imaju par godina do penzije otkaz. I to zbog istine koju su rekli? Isplaćuje zarade koje su van svake mere male, pa i po zakonu. Koristi trenutnu situaciju u zemlji, kada nema posla, pa se ljudi, nenavikli na takve odnose, zadovoljavaju i sa malim. Neko će reći da je to legitimno. Ja bih rekao da je sramno. To je samo pitanje percepcije. Zašto im pre dve godine nije dao otkaz? Jer, eto, nema posla za sve. To bi bilo pošteno. Međutim, ako smanjiš broj zaposlenih, smanjuje se i profit. To je očigledno ovde, jer proizvodnja direktno zavisi od broja radnika. Manji broj zaposlenih, manja proizvodnja, manji profit.
Pitanje: Koliko klanica u Srbiji izvozi u EU? Ja sam čuo za dve da imaju dozvolu, ali je izvoz beznačajan.
Kakva nam je ekonomija je očigledan izraz sposobnosti naših menadžera. Možda je vreme da promene nešto u svom ponašanju i načinu rada. Jer dolazi vreme otvaranja zemlje. Ako neko misli da u Srbiji postoji slobodno tržište, vara se (bar u velikoj većini delatnosti). Hteli ne hteli, a ja želim, da se Srbija konačno otvori za slobodan biznis.
edit: dodati code tagovi kod clanova zakona i formatiran txt kod code tagova
[Ovu poruku je menjao momsab dana 07.04.2008. u 23:24 GMT+1]
[Ovu poruku je menjao momsab dana 08.04.2008. u 15:13 GMT+1]